Trgovci s iskustvom

Prije no što su postali primatelji franšize "Trafika", Ankica i Goran Herčka iz Kule imali su svoj dućan za prodaju boja i lakova. U požaru su, nažalost, izgubili sve strojeve za miješanje boja i robu. – Osiguranje je pokrilo taman toliko da smo mogli renovirati lokal. I kad smo to završili, počeli smo razmišljati što bismo mogli raditi, jer su za stari posao bila neophodna velika ulaganja. Suprug je tražio ideje na internetu te naišao na "Trafiku". Koncept nam je u potpunosti odgovarao, nisu bila potrebna velika ulaganja, imali smo lokal u svom vlasništvu i bili smo spremni sami raditi, ali nismo znali hoćemo li mi, kao potencijalni primatelji franšize, odgovarati tvrtki Grafart, vlasniku branda "Trafika" – počinje priču Ankica Herčak.

Na sreću, nakon što su poslali fotografije lokala, koji se nalazi na glavnom putu u Kuli u blizini dvije škole, i otišli na razgovor u Beograd, Grafart je "dao zeleno svjetlo". – Naša tvrtka radi jako dugo, imali smo već iskustva u trgovini i privatnom poslu. Pretpostavljam da su davatelji franšize i to uzeli u obzir – dodaje Ankica.

Nakon obuke u objektu u Novom Sadu, "Trafika" u Kuli otvorena je u studenom 2015. godine i, prema njenim riječima, poslovanje je iz dana u dan sve bolje. – Mi smo još uvijek na početku i posao se i dalje razrađuje. Međutim, trafike ovoga tipa, u kojima se osim standardnog asortimana prodaju i stripovi, knjige, igračke, školski pribor, piće – ne postoje u Kuli. U tom smo smislu jedinstveni i nemamo konkurenciju – kaže Ankica.

Međutim, ona ističe da je Kula mala sredina, te da je kupovna moć stanovnika niska. – Nekada je ovaj grad bio poznat po tvornicama poput "Iskre" te "Kulskih štofova", a danas je gospodarstvo u jako lošem stanju i ljudi nemaju dovoljno novca. Mi se iz dana u dan borimo, no, za sada sam zadovoljna. Velika je prednost što je lokal u našem vlasništvu. Osim toga, radimo suprug i ja, pomažu nam tri kćeri. Najstarija Nikolina od listopada kreće na fakultet, ali trenutačno pomaže u dućanu, Sara i Lea, koje idu u sedmi i drugi razred osnovne škole, pomažu kad stigne roba, slažu robu, a i uvijek nađu nešto za sebe – priča Ankica.

Ona ističe da imaju potporu davatelja franšize i da su dosadašnjom suradnjom zadovoljni. – Svakodnevno surađujemo, jer to zahtijeva i posao. Primjerice, zajedno vodimo računa je li neka roba pred istekom roka i treba li je vratiti dobaljaču. Oni jednako kao i mi vode računa o svojim franšizama, jer je i njima stalo da radnja što bolje posluje. Trudimo se uraditi svoj dio, ostvariti što bolju prodaju, a oni ispunjavaju svoj dio obveza –priča Ankica te dodaje:

– Pored toga što nije bio potreban veliki kapital za početak poslovanja, prednost je i to što imamo mogućnost proizvode koje ne možemo prodati, prebaciti u drugu "Trafiku" u kojoj će se on lakše i brže prodati. Asortiman i cijene robe prilagođavamo lokalnim kupcima. Osim toga, u našem se lokalu prodaju ulaznice i za razne događaje. Istina, to nije veliki broj karata, ali svakako znači ljudima koji bi, inače, morali putovati u Novi Sad –objašnjava Ankica.

I za segment po kojem je "Trafika" prepoznatljiva – stripovi – postoje mušterije. – Stripove uglavnom kupuje moja generacija koja je odrasla uz "Alan Ford" i "Zagora", a ja sam rođena 1972. godine. Međutim, pokušavamo animirati i djecu kako bi čitali više stripova – dodaje ona.

Za sve je, kako kaže, potrebno vrijeme, ipak, već dovoljno rade te je stekla dojam da se potrošačima ovakva "Trafika" sviđa. – Ljudi uđu i oduševe se prostorom, načinom na koji je sve uređeno te onim što mogu kupiti –kaže Ankica.

"Trafika" se, međutim, nalazi samo u jednom dijelu lokala, dok je drugi još uvijek ostao upražnjen. Ankica kaže da razmišljaju ponovno, uz pomoć kredita, pokrenuti stari posao – prodaju boja i lakova. – Mi smo jako dugo u privatnom poslu. Prva je radnja imala i ribolovni pribor, bijelu tehniku, a onda smo se potpuno fokusirali na boje i lakove. Suprug bi sada ponovno pokrenuo taj posao, a ja bih nastavila voditi "Trafiku". Neophodan nam je još jedan izvor prihoda te ne odustajemo od ideje imati vlastiti posao. O zapošljavanju kod nekog drugog –nismo niti razmišljalji – iskrena je Ankica.