02.05.2017

Znanost u službi biznisa

Ekofungi nadomak Beograda proizvodi organsku gljivu. Njihove brojne inovacije snižavaju troškove proizvodnje, a maksimizuju prinose. Je li u poljoprivredi moguće razviti franšizu, razgovarali smo s vlasnicom tvrtke Ivankom Milenković.

Nadomak Beograda, u prigradskom naselju Padinska Skela s lijeve obale Dunava, nalazi se moderna proizvodnja šampinjona i bukovače – Ekofungi. Vlasnica Ivanka Milenković, biologinja po struci sa magistraturom iz područja jestivih gljiva, uspjela je svo svoje znanstveno znanje primjeni u proizvodnji, iznalazeći ujedno niz inovativnih rješenja. I ne samo to, njenu Ekofungi školu pohađalo je stotinjak polaznika sa svih meridijana svijeta, a mnogi od njih su po povratku u svoje zemlje postali uspješni proizvođači gljiva, koristeći upravo znanje stečeno u Beogradu. Kako je prenošenje znanja jedan od suštinskih elemenata franšizinga, pitali smo je li franšizing moguć i u području poljoprivrede te što je potrebno za razvoj ovog modela poslovanja. Obrazovani poduzetnik, kaže ona bez razmišljanja. Njena priča upravo to i potrđuje.

Ekofungi Fot. Ekofungi

Cijelog života radim u području znanstveno-istraživačkog rada, poljoprivredi i poduzetništvu u oblasti gljiva. Tvrdim da nema mnogo primjera gdje je neka proizvodnja i neki poduzetnički duh bio poduprt znanjem i znanošću kao što je to slučaj u Ekofungiju.
Foto: Ivanka Milenković, na predavanju u Ekofungi školi

Ivanka Milenković je „nizozemski đak“, radila je u najvažnijoj znanstveno-istraživačkoj stanici u Nizozemskoj u ovom području, ali je ipak riješila da se devedesetih godina prošlog stoljeća vrati u Srbiju. – Osamdesetih godina počela sam raditi u Institutu Agroekonomik, koji je bio vrlo napredan i avangardan, tako da je omogućio da stupim u komunikaciju sa, za tadašnje vrijeme, najvažnijim laboratorijima za izučavanje uzgojenih gljiva. Tako sam i otišla na poslijediplomski studij u Nizozemsku, ali nakon dvije godine, odlučila sam se vratiti u zemlju. Odmah po povratku, dobila sam zadatak da sa timom suradnika rukovodim tvornicom jestivih gljiva u Goraždevcu na Kosovu i Metohiji. I u to vrijeme mi smo se trudili da svoje znanstveno znanje primijenimo u proizvodnji – iznalazili smo puteve proizvodnje bukovače, rješavali smo pitanje istrošenog komposta... Sve što smo radili bila je čista primjena znanja – naglašava Milenković i dodaje: – Shvatila sam da znanost koja je sama sebi svrha, koja nije primijenjena – ostaje „mrtvo slovo na papiru“.

Foto: Ivanka Milenković sa polaznikom Ekofungi škole

Početkom novog milenija odlučuje se potpuno osamostaliti te u Padinskoj Skeli iznajmljuje zemlju na kojoj bi započela proizvodnju jestivih gljiva. Uredski dio tvrtke Ekofungi smjestila je preko puta, u objekt u kojem je i provela čitav svoj radni vijek te koji je uz mnogo muka i peripetija, kasnije uspjela otkupiti. Sa svojom prijateljicom uzela je kredit od 40.000 eura i izgradila četiri plastenika u kojima se proizvodilo oko 50 tona šampinjona godišnje. Naš je cilj svakako bio napraviti održivu proizvodnju, ali i prenijeti svoje znanje drugim proizvođačima. No, u tome nismo odmah uspjeli. U našoj zemlji postoji veliki otpor prema suvremenom znanju, tehnološkim postupcima, inovacijama. To vrijedi za svaku branšu, ali odgovorno tvrdim da ljudi u ovom poslu kojim se mi bavimo, ne slušaju i ignoriraju znanje decidna je ona.

Po njenom mišljenju, to je ujedno i osnovni razlog zašto franšizing u poljoprivredi u Srbiji nije mogao zaživjeti. Od ljeta 2003. kada smo započeli proizvodnju, pokušali smo bezbroj puta i na mnogo načina svoje znanje prenijeti drugima, na obostrani interes. Mi smo čak osnovali i zadrugu 2009. godine kako bismo napravili zajednički biznis sa zainteresiranima. Davali smo proizvođačima supstrate, a oni su imali obvezu proizvesti određenu količinu gljiva. Nalazili su sve načine da gljive prodaju nekom drugom, a da nama ne isporuče dogovorene količine pod raznim izgovorima. Tako smo izgubili mnogo novca. Ovo jest specifična brašna i za franšizing bi najslabija karika upravo bio primatelj franšize, jer mi do sada nismo naišli na ljude koji bi bili predani i odgovorni u ovom poslu objašnjava Milenković.

Šteta! Ivanka Milenković je, naime, uspjela razviti tehnologiju koja omogućuje uštede u proizvodnji, a donosi maksimalne prinose. Cijelog života radim u području znanstveno-istraživačkog rada, poljoprivredi i poduzetništvu u oblasti gljiva. Tvrdim da nema mnogo primjera gdje je neka proizvodnja i neki poduzetnički duh bio poduprt znanjem i znanošću kao što je to slučaj u Ekofungiju. To nije bila samo naša odluka, već smo to morali napraviti jer su nas problemi tjerali kaže ona.

Foto: Plastenik sa šampinjonima

Plastenici u kojima se uzgajaju gljive napravljeni su po irskom modelu koji je omogućio bum na tom tržištu. Adaptirani su za ovo podneblje te su bili prvi takve vrste na Balkanu. Međutim, nisu samo plastenici njihovo rješenje, već i sustav klimatizacije, koji je izuzetno važan u proizvodnji. Tehnologija je prilagođena našim uvjetima. Ona je pokušaj simuliranja prirodnog staništa, kakvo gljiva ima u šumi. Da bi se to napravilo u kontroliranim uvjetima, mora se osigurati ventilacijski sustav, sustav reguliranja temperature te eventualno vlažnost, koja nije nužna. Osiguranje uvjeta mora se provesti na određen način, poštujući određene parametre. To se može napraviti na skup, ali i na jeftiniji način – s istim učinkom. To je naša komparativna prednost i zato ljudi iz inozemstva dolaze kod nas na edukacije objašnjava Milenković.

S druge strane, proizvođači iz Srbije, kako kaže, pristaju na sva druga rješenja, rukovodeći se pogrešnim informacijama i praveći katastrofalne pogreške. Unatoč tome što nismo dobro tržište gljiva – što zbog niske kupovne moći, što zbog nedostatka prehrambene navike – danas imamo manjak šampinjona na tržištu. Upravo zbog toga što uvjeti proizvodnje kod drugih nisu dobri, razni ljudi dolaze krišom ne bi li vidjeli kakvi su naši plastenici, mjere ih odokativno, a rijetko me tko dođe otvoreno pitati o tehnologiji i suradnji. To je problem mentaliteta, percepcije i nipodaštavanja znanja i to nas mnogo košta. Ujedno je to i odgovor na pitanje je li franšizing moguć u ovom području iskrena je Milenković.

Ekofungi škola

Ivanka Milenković kaže da je značajan dio njihovog poslovanja postao upravo prijenos znanja. U njihovim se prostorijama održava Ekofungi škola koju je do sada pohađalo oko 100 polaznika iz svih krajeva svijeta –Australije, Tajvana, Afrike, Španjolske, Portugala, Grčke, Irske, Nizozemske... Mladi ljudi željni znanja dolazili su i iz zemalja regije – Slovenije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Crne Gore. Tečaj traje pet dana, a za kompletnu organizaciju zadužen je domaćin.

Naša škola nije samo škola o proizvodnji gljiva, već se predavači i ja trudimo uliti hrabrost ljudima. Pored toga, učimo ih i poduzetništvu. Prije podne pričamo, imamo teorijski dio, a poslije podne radimo. Tako polaznici dobivaju potpunu sliku. Mnogi su naši polaznici napravili ozbiljne poslove u svojim zemljama, a najbolji je primjer, recimo, tvrtka Rotterzwam iz Nizozemske – kaže ona.

Osim toga, Ivanka Milenković je objavila i knjigu na engleskom jeziku – Vodič za male proizvođače gljiva. Pored nje, knjigu potpisuje još 14 autora, a među njima su i njezin profesor Leo van Griensven, siva eminencija u znanosti o jestivim gljivama, kao i Pauli Gunter, osnivač ZERI zaklade, vodećeg inovativnog istražvačkog centra u svijetu s kojim Ivanka Milenković dugo surađuje.

Ivanka Milenković radi i na projektu Mushroom Learning Network, trudeći se da podijeli prave informacije u proizvodnji gljiva svim zainteresiranima, a posebno početnicima.

Zbog lošeg tržišta su 2011. počeli razmišljati o novom projektu – proizvodnji bukovače i supstrata bukovače. Ponovo su se zadužili, dijelom kod banke, dijelom kod srbijanskog Fonda za okoliš (jer njihova proizvodnja podrazumijeva korištenje otpada), a veliku su pomoć dobili od Inovacionog fonda. – To je prva institucija koja je bila spremna na pravi način podržati poduzetništvo. Kod njih je eliminiran svaki protekcionistički pristup, projekt ocjenjuju znanstvenici, a cijeni se stručnost, vizija... Moram napomenem da nam od Inovacionog fonda financije nisu bile najznačajnije, već znanje koje smo dobili. Osigurali su nam grupu konzultanata koje smo slušali otvorenih očiju, jer smo od njih mogli mnogo naučiti o inovacijama, zaštiti intelektualnog vlasništva, menadžmentu – kaže Milenković.

I ponovo su osmislili nešto što do tada nije postojalo na tržištu – kadu za proizvodnju supstrata bukovače. I opet ih je problem natjerao biti još inovativnijim. Naime, kredit su dobili založivši svu imovinu – hipoteka je bila četiri puta veća od samog kredita. Neuspjeh bi značio potpuni bankrot. – Proizvodnja supstrata za uzgoj bukovače podrazumijeva korištenje velike količine energije, za što mi nemamo novca. Prva verzija jeste štedjela energiju, ali kada je usred projekta cijena plina povećana tri puta, shvatili smo da nećemo napraviti rezultat. Osmislili smo takvu tehnologiju koja podrazumijeva manipulaciju mikroorganizmima u samom materijalu. Dakle, ponovno smo napravili nešto novo jer smo morali preživjeti. I u takvim situacijama prednost stječe obrazovani poduzetnik – kaže ona i dodaje da su ovo rješenje zaštitili kao know-how.

Zahvaljujući projektima koje su proveli u suradnji s Inovacionim fondom u potpunosti su zatvorili proizvodnju bukovače. U međuvremenu su uspjeli napraviti i malu proizvodnju komposta za uzgoj šampinjona za vlastite potrebe. Zahvaljujući tome, cijelu su proizvodnju certificirali kao organsku.

Naša se gljiva sada proizvodi po standardima organske proizvodnje. Organska proizvodnja nam omogućuje izlazak na mnogo kvalitetnije tržište s boljom cijenom. Cilj je da u Srbiji zadržimo naše stalne kupce, među kojima su najpoznatiji restorani koji drže do kvalitete, a sve ostalo da izvozimo – kaže Ivanka Milenković.

Ekofungi planira proizvesti oko 120 tona šampinjona u organskoj proizvodnji te 50 tona bukovače u sedam plastenika. Zapošljava 12 ljudi. To je, kako kaže ona, bitno manja količina od one koju mogu proizvesti po konvencionalnim tehnologijama, ali to je strateška odluka. Viškove organski proizvedene gljive će sušiti i izvoziti. Čini se da njihovim inovacijama nema kraja. Trenutno investiraju u vlastitu sušaru koja će, kako kaže Milenković, biti također njihovo originalno rješenje.

Podijeli članak

Komentariraj na forumu

0

želite više?

newsletter Franchising.hr

If you see this, leave this form field blank