Moć žena u franšizingu

Za šest godina, od 2011. do 2017, tijekom kojih je tvrtka za posredovanje u franšizingu FranNet pratila tržište franšiza, postotak žena koje su postale primatelji franšize porastao je za nevjerojatnih 83%, dok je postotak kod muškaraca porastao tek za 13%. Slične podatke objavila je i Međunarodna franšizna asocijacija (The International Franchise Association) – prema podacima iz 2017, 27% svih franšiznih poslovnica u SAD držale su žene, što je za 6,5% više u odnosu na stanje od prije deset godina.

Kako se i zašto povećao interes žena za poslovanjem u sustavu franšizinga? Odgovor, naravno, nije jednostavan, jer, kako to potrvđuje i istraživanje magazina Entrepreneur, razloga ima mnogo.

Najčešće, žene odlučuju kupiti franšizu iz istih razloga kao i muškarci. Iza ove odluke stoji vrlo razumna želja za pristupom sustavu/tvrtki koja ima dokazani poslovni koncept i izvrsne rezultate. Kao primatelji franšize, i muškarci i žene dobivaju mogućnost koristiti znanje i iskustvo svojih davatelja franšize – od provjerenih i uhodanih procedura poslovanja, preko obuke i savjeta kako zaposliti prave ljude, sigurnih kanala nabave i provjerenih dobavljača, do marketinga i sijaseta drugih praktičnih znanja bez koji posao teško može preživjeti. Sigurnost je, kažu stručnjaci, ključna riječ koja privlači žene u franšizno poslovanje. Stoga bi bila tačno i uvriježeno mišljenje da žene u biznisu češće od muškaraca izbjegavaju preuzimanje rizika. Istina je, međutim, da žene riskiraju isto koliko i muškarci, samo što one drukčije prave prioritete. Žene će, zapravo, riskirati samo ako su veliki i važni ulozi u pitanju, prije nego što će to uraditi u svakom, odnosno, manje bitnom segmentu poslovanja.

Drugi se razlog nalazi u činjenici da pokretanje privatnog, odnosno, franšiznog biznisa podrazumijeva mnogo fleksibilnije radno vrijeme, što ženama ostavlja neusporedivo više "prostora" za brigu o obitelji. I što je najvažnije, one zbog toga neće izgubiti mogućnost da napreduju, kako se to često događa zaposlenim ženama koje su, zbog potreba obitelji, primorane uzimati odsusutvo s posla.
Nezadovoljstvo tretmanom zaposlenih je i jedan od najčešćih razloga za ulazak u poduzetništvo, a jedan od najintrigantnijih jeste seksizam koji su žene doživjele kao obični potrošači ili korisnice određenih usluga – pogotovo u oblastima koje se tradicionalno smatraju "muškima", poput, na primjer, auto-servisa ili vulkanizera. Zanimljivi su primjeri žena koje su upravo kupile franšize iz ovih branši samo zato što su same bile izložene omalovažavanju kao klijentice, a birale su isključivo franšize koje se razvijaju kao "female-friendly" koncepti sa svim pogodnostima i komforom za žene i majke (auto-servis s kutkom za djecu, toaletom za bebe, fino uređenom čekaonicom...).

Konačno, razlog za kupnju franšize ponekad je vrlo jednostavan i  potječe od – moći branda. Pojedine se žene, zapravo, zaljube u brand ili koncept te ne odustaju od želje da se i same bave istim poslom – radeći pod istim, voljenim brandom.

Na putu ka jednakosti 

Međutim, kad se odluče za kupnju franšize, žene se uglavnom suočavaju s istom preprekom – ako nemaju dovoljno vlastitog novca za pokretanje posla, teško da će se moći osloniti na banke. Prema magazinu Entrepreneur, doslovno su sve ispitanice upućivale na ovaj problem. Banke, kažu, još uvijek nisu spremne dati ženama veće zajmove za vođenje velikog biznisa, kao što to rade za muške klijente. Čak i kada dobiju zajam, iznosi za poduzetnice neusporedivo su manji od onih koje se dodjeljuju muškarcima. Stručnjaci, međutim, napominju da bi ova situacija mogla biti i rezultat prakse iz prošlosti koja pokazuje da žene uglavnom pokreću biznise za koje nije potrebno tako mnogo kapitala kao za biznise koje pokreću muškarci. Ipak, s današnje točke gledišta, ova situacija više podsjeća na poznatu nedoumicu "Što je starije – koka ili jaje?". Navode li, zapravo, manji krediti žene na kupnju jeftinih franšiza, jer nemaju drugog izbora, ili se žene odlučuju za jeftinije franšize jer znaju da će lakše dobiti kredit?

Taj se problem u Americi, istina, počinje polako rješavati jer se broj žena koji postaju primatelj franšiza kontinuirano povećava. Uočeno je da su se prosječni iznosi kredita odobrenih poduzetnicama od 2013. do 2017. povećali za oko 22,5% (od 463.944 do 568.475 dolara). Za muške primatelje franšize, ti iznosi su za isti period povećani za 5,76% (od 689.387 do 729.093 dolara), što pokazuje da se razlika, bar u ovom segmentu, smanjila.

Također, opći rast broja američkih žena koje ulaze u poduzetništvo – koje pokreću vlastite, odnosno, franšizne biznise – svakako je mali, ali vidljiv rezultat širih društvenih promjena koje podrazumijevaju uvođenje rodne ravnopravnosti i opću promjenu stava da su za određene poslove "predodređene" žene, a za određene muškarci. Ipak, i pored očiglednog napretka, u ovom je segmentu izjednačavanje još uvijek daleko – kako je naglašeno i na početku, tek nešto više od jedne četvrtine svih franšiznih poslovnica u Americi danas drže žene.

Utjecaj žena na franšiznu suradnju 

Bez obzira na razloge zbog kojih žene ulaze u franšizno poslovanje, postavlja se pitanje kako će sama industrija reagirati na taj trend. Hoće li promijeniti način na koji davatelji franšize pristupaju potencijalnim kandidatima i partnerima? Pojedini iskusni davatelji franšize tvrde da je razlika već vidljiva. Njihovo iskustvo pokazuje da su žene, kao primatelji franšiza, lakše za suradnju, da su otvorenije i spremnije za razmjenu mišljenja od muških kandidata. Također su, kako naglašavaju, i ljubopitljivije, tako da davatelj franšize treba imati spremne odgovore na sva pitanja još na prvom sastanku – pored toga što, kako primjećuju, žene nemaju strah niti stid da kasnije, kad pokrenu posao, pozovu i pitaju kako se što radi. Zapravo, većina potencijalnih problema može biti izbjegnuta baš zato što žene – postavljaju mnoga pitanja, tvrde oni.

Zabilježena je još jedna prednost – otkrivaju intervjuirani davatelji franšiza. Žene posmatraju posao iz više kutova, i vrlo je malo onih koje ulaze u posao samo zbog profita. Za davatelja franšize, to je od neprocjenjive važnosti – zapravo, to je jedna od garancija da će primatelj, uz sve što radi, brinuti i o brandu, dobrom imidžu tvrtke, da neće kršiti pravila i po svaku cijenu pokušavati "uraditi bolje, jer zna bolje" – ponekad i na štetu cijelog sustava.