Dodatni posao ili strast?

Kad posao postane strast
Kad posao postane strast / Franšizni sustavi koji konstantno rade na jačanju i održavanju reputacije branda, obično zahtijevaju da njihovi primatelji franšiza budu lojalni te da se u svakoj situaciji ponašaju kao najbolji „ambasadori branda“.
Petak
21.09.2018
Bez obzira jesu li u pitanju potrebe, želje, mogućnosti ili ambicije, primatelji franšize sami određuju koliko će i kako biti angažirani u vođenju posla. Važno je samo da odaberu koncept „po svojoj mjeri”.
 

U svijetu postoji na tisuće franšiza – može se reći za svakog po nešto. Iako se franšizing percipira kao one-size poslovanje, to ne znači da poduzetnici koji kupuju franšizu ulaze u isti kalup. Kupnja franšize, istina, podrazumijeva da će svi franšizni partneri raditi prema istim pravilima i slijediti iste procedure sustava, ali im to ne oduzima fleksibilnost. Ako odaberu koncept koji odgovara njihovim potrebama, željama, mogućnostima ili ambicijama, primatelji će franšize moći odabrati i koliko će biti uključeni u vođenje poslovanja. Predstavljamo vam neke od najčešćih modela krojenih točno prema potrebama primatelja franšiza.

1. Primatelj franšize s pola radnog vremena

Mnogi koncepti ne zahtijevaju da primatelji franšize budu prisutni i uključeni u posao puno radno vrijeme. Ovakvi su biznisi idealni za male obiteljske tvrtke te poduzetnike koji nastoje održati ravnotežu između posla i privatnog života, pa stoga ne čudi da majke s malom djecom najčešće odabiru ovaj model. Iskustvo pokazuje da primatelji franšize u ovom slučaju obično provedu od 10 do 20 sati tjedno na radnom mjestu, dok je za svakodnevno poslovanje zadužen menadžer, zaposlenik od povjerenja koji drži sve „pod kontrolom“.

Ovaj je model također uobičajen kod primatelja franšize koji vode više od jedne podružnice – djelomični angažman te raspodjela obveza i vremena daje im mogućnost kontrole rada svih podružnica. Iako se od primatelja franšize u ovom slučaju ne očekuje da ulazi u sve pore i pojedinosti tekućeg poslovanja, od njega to, međutim, iziskuje nevjerojatnu vještinu upravljanja – ne samo da je potrebno donositi strateške odluke, već treba imati dara da se pronađu i usklade svi timovi menadžera i suradnika.

2. Primatelj s više franšiza

Bez obzira na to koliko je vremena i predanosti potrebno za pokretanje dva ili više biznisa, neki franšizni sustavi zahtijevaju da njihovi primatelji franšize budu isključivo poduzetnici ili tvrtke koje već rade u sustavu franšizinga. Mali je broj poduzetnika koji ostvari tu ambiciju, ali daleko od toga da ne postoje – posebice ako se radi o malim biznisima, manje složenim i manje zahtjevnim konceptima. Primatelji tada obično uzimaju franšize iz sličnih ili kompatibilnih područja, birajući biznise koji se nadopunjuju i utječu na međusobni rast.

Oni nešto ambiciozniji poduzetnici koji grade poslovne „imperije“ s desecima franšiznih brandova u portfelju nisu, međutim, rijetkost ni na manje razvijenim tržištima. Primatelji franšize u tom su slučaju, zapravo, velike tvrtke ili holdinzi s vrlo diversifikovanim portfeljom, koji uključuje nešto zahtjevnije, i skuplje franšize, kao što su hoteli, modni ili gastronomski koncepti. Nije potrebno posebno istaknuti da je poslovanje u ovom slučaju povjereno brojnim menadžerskim timovima.

3. Dva u jednom – primatelj franšize i menadžer

U početku je ovo bio najklasičniji oblik franšiznog poslovanja – podrazumijevalo se da će primatelj franšize u isto vrijeme upravljati svojim poslovnicom, biti i menadžer i knjigovođa i prodavatelj. Uobičajeno je da primatelj ima samo jednog ili dva zaposlenika i da je potpuno posvećen poslovanju. Prednost ovog modela svakako je u nešto nižim troškovima poslovanja, međutim, s druge strane, takav pristup „uzima cijelog čovjeka“. Nije neobično da su vlasnici biznisa puno više posvećeni te provode više vremena na poslu od očekivanog.

Međutim, za neke poduzetnike ovo je samo dobar „trening“, pogotovo ako imaju ambiciju napredovati ili širiti biznis, što može uključivati i ​​kupnju novih franšiza. Drugi, pak, na poziciji menadžera vlastite podružnice, provedu cijeli svoj život. To su ljudi koji sve konce drže u svojim rukama, žele imati punu odgovornost, ali i zasluge, za ono što rade.

4. „Strastveni“ primatelj franšize

Čovjek možda ne mora voljeti kavu da bi postao vlasnik kafića. Ipak, franšizni sustavi koji konstantno rade na jačanju i održavanju reputacije branda, obično zahtijevaju da njihovi primatelji franšiza budu lojalni te da se u svakoj situaciji ponašaju kao najbolji „ambasadori branda“. Ponekad im je to važnije od poduzetničkog talenta ili iskustva budućeg partnera. Od primatelja se, zapravo, očekuje da su u potpunosti posvećeni promociji proizvoda ili usluga, a najbolji su upravo oni koji iskreno vjeruju u koncept te se osobno zalažu za brand, čak i izvan radnog vremena. Ovaj je model osobito prisutan u području fitnessa, ljepote i zdravlja, skrbi o kućnim ljubimcima, edukaciji, prodaji ekoloških proizvoda.

5. Franšiza za obiteljski biznis

Najnovija istraživanja pokazuju da postotak obitelji ili, točnije, bračnih parova koji kupuju franšizu stalno raste. Mnogi od njih razmišljaju „dugoročno“, želeći izgraditi posao koji će u budućnosti naslijediti njihova djeca. Kupnja franšize postaje idealna opcija – kupuje se već izgrađen koncept, što znači da će dobiti i sav potrebni know-how, najbolje prakse poslovanja, benefite udruženog marketinga, nabave te sveobuhvatnu potporu davatelja franšize. Računica kaže da sve to znatno skraćuje vrijeme „uhodavanja“ biznisa, a kada supružnici podijele obveze i dužnosti, ostaje im puno više vremena za brigu o djeci.

Iako obiteljski biznisi imaju svojih prednosti, ova vrsta partnerstva, međutim, krije i nekoliko zamki. Teško je očekivati ​​da će svi članovi obitelji u posao ući s istim entuzijazmom i spremnošću, zato je potrebno pažljivo podijeliti zaduženja i nadležnosti, jer će se narušavanje dobrih odnosa na poslu neminovno odraziti i na odnos koji grade kao životni partneri. U obzir treba uzeti i to koliko je član obitelji sposoban za posao koji mu se povjerava. Međutim, i pored svih ovih izazova, i dalje izuzetno veliki postotak franšiza koje kupuju bračni parovi, kako bi gradili obiteljski biznis od koga će lijepo živjeti i oni i njihova djeca, dovoljno govori o djelotvornosti i održivosti ovog modela.