14.05.2014

Abeceda franšizinga

Koliko se franšizing na Balkanu u praksi razlikuje od teorije, kakav je potencijal domaćih franšiza za širenje u inozemstvu i da li je važniji brend ili poslovni koncept, reći će nam Branko Rakita.

Branko Rakita je profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu na predmetu Međunarodni marketing u okviru kojeg se izučava i franšizing kao model poslovanja. Autor je nekoliko knjiga i udžbenika među kojima su najvažniji Međunarodni biznis i menadžment, Brend menadžment, Menadžment i marketing pod globalizacijom i Srbija - biznis rejting. Budući da je franšizing jedan od oblika međunarodnog poslovanja poduzeća - zapravo, jedan od načina internacionalizacije tvrtke, pitali smo profesora Rakitu kolike su šanse da tvrtke s ovog prostora kroz franšizing izađu izvan granica zemlje, što su glavni nedostaci tržišta Balkana kada je razvoj franšizinga u pitanju, te kako popularisati ovaj model poslovanja.

Branko Rakita Fot. PROFIT system

Uspješni davatelji franšiza su vizionari koji potiču, usmjeravaju, kreiraju promjene, planiraju, grade sebi tržište, stvaraju novo, ulijevaju povjerenje. Oni su potencijalni tvorci imperija, pošto razmišljaju globalno i mogu biti prisutni i uspješni diljem svijeta. Oni su nesebični ljudi vidljivih rezultata, uvijek pronalaze rješenja ne samo za sebe nego i za sve one koji im poklone povjerenje, svoju formulu uspjeha ne drže samo za sebe nego je dijele s drugima koji povjeruju u takvu formulu.

Kako vidite razvoj franšizinga na tržištu Srbije i u zemljama regiona?

Koncept franšizinga uspješno funkcionira u cijelom svijetu tijekom cijelog dvadesetog stoljeća i okuplja najuspješnije tvrtke iz najrazličitijih djelatnosti. O franšizingu u Srbiji se govori već nekoliko desetljeća, ali kao poslovni sustav u praksi nije korišten u velikoj mjeri. Postojao je veliki raskorak između akademskog i praktičnog afirmiranja franšizinga kao poslovnog formata i poslovne strategije. Možemo reći da tek u posljednje vrijeme franšizing počinje značajnije da se razvija u našoj gospodarskoj praksi. Međutim, treba očekivati ​​da će u budućnosti biti sve više prisutan na ovim prostorima.

Nailazi se na podatak da u Srbiji posluje samo 150 franšiznih sustava. Uglavnom su to franšizni sustavi poznatih i afirmiranih inostranih brendova, oko 80 posto od navedenog broja. U odnosu na SAD, kao najrazvijenije tržište franšiza, to je neusporedivo mali broj franšiznih sustava u praksi (šest tisuća puta manji broj). Više od 900.000 franšiza aktivno funkcionira na tržištu SAD, različitog tržišnog dometa. Doprinos franšiznih sustava u BDP-u SAD se kreće na razini od oko 900 milijardi dolara, što je u prosjeku oko 9 milijuna dolara po jednom franšiznom sustavu. Franšizna industrija SAD zapošljava oko 11 milijuna radnika, što je oko osam posto od ukupnog broja radnih mjesta u privatnom sektoru SAD. Možemo reći da se današnje globalno tržište u velikoj mjeri temelji na franšizinoj industriji. To sigurno nije nimalo slučajno.

Stoga i Srbija, kao i druge zemlje regije, moraju u neusporedivo većem broju koristiti razvojne potencijale i moguće doprinose franšizne industrije. Visok nivo marketinške i menadžerske osposobljenosti ljudi, poduzetnika i tvrtki jeste nužna pretpostavka za to. Eto od čega se mora krenuti.

Koliki je potencijal domaćih franšizinih sustava za širenje u inozemstvo? 

Uspješni davatelji franšiza su vizionari koji potiču, usmjeravaju, kreiraju promjene, planiraju, grade sebi tržište, stvaraju novo, ulijevaju povjerenje. Oni su potencijalni tvorci imperija, pošto razmišljaju globalno i mogu biti prisutni i uspješni diljem svijeta. Oni su nesebični ljudi vidljivih rezultata, uvijek pronalaze rješenja ne samo za sebe nego i za sve one koji im poklone povjerenje, svoju formulu uspjeha ne drže samo za sebe nego je dijele s drugima koji povjeruju u takvu formulu. Oni su stratezi poslovnog i tržišnog kloniranja, vjerujući da klonirati ima smisla samo ono što vrijedi, što je uspješno i prepoznatljivo.

Potencijali domaćih franšiznih sustava za širenje u inozemstvo su u direkno proporcionalnoj vezi sa navedenim osobinama i pretpostavkama. Upravo, te osobine i pretpostavke nikada nisu išle uz penzionersko-činovničku logiku vrijednosnog sustava i poslovnog ponašanja, koja je kod nas još uvijek dominantna. Bez superiornih ideja, kreativnih koncepata i dokazanih formula tržišnog uspjeha - nema uspješnih davatelja franšize. Problem je u tome što naši poduzetnički potencijali nikada nisu bili na razini raspoloživih šansi i mogućnosti.

Što su osnovne mane, a što prednosti zemalja Balkana za razvoj franšizinga? 

Ukazao bih samo na najznačajnije naše nedostake, koji se ogledaju u nedovoljnoj edukaciji, znanju i informiranosti, nedostatku usporedive zakonske regulative s razvijenim tržišnim gospodarstvima, velikoj birokraciji, problemima financiranja poduzetničkih ideja i projekata, nelojalnoj konkurenciji, cijenama nekretnina i otežanog dobivanja građevinskih dozvola.

Koliko se franšizing u teoriji razlikuje od onoga što se događa u praksi, budući da se često različiti oblici poslovanja nazivaju franšiznim, čini se najviše na tržištima gdje je taj poslovni model tek u razvoju? Što su, po Vašem mišljenu, neizostavni elementi franšiznog modela poslovanja?

Već sam napomenuo da postoji veliki raskorak između akademske i praktične afirmacije koncepta franšizinga. 

Koncepcijski gledano, neophodni elementi franšiznog modela poslovanja su sljedeći: standardizacija osnovnih elemenata vizualnog identiteta marke, aplikativne verzije i izrada knjige grafičkih standarda, dizajniranje i sustavno usklađivanje asortimanski verzije pakiranja i obilježavanja, definiranje koncepta i principa brand managementa, izrada franšiznog koncepta - kao tržišne formule uspjeha i modela poslovanja. Zatim, izrada franšiznog pripučnika, izrada franšiznog ugovora, definiranje programa obvezne i dopunske obuke, definiranje programa marketinga, izrada poslovnog plana i plana marketinga, imenovanje franšiznog konzultanta, definiranje programa pomoći prilikom otvaranja franšiznih jedinica, i najzad, razrada mogućih modela financiranja. Branko Rakita

Na razvijenim tržištima franšizing je razvijen u gotovo svim sektorima. Koji bi se sektori uspješno mogli razvijati kroz ovaj oblik poslovanja u zemljama regije? 

Koncept franšizinga je zastupljen u gotovo svim gospodarskim granama. U nekima od njih se primjenjuje desetljećima, dok se u drugima nalazi u početnim fazama razvoja. Franšizing je primjenjiv kako u gospodarskim, tako i u vanprivrednim djelatnostima. Dakle, svugdje gdje je poslovnu ideju moguće pretvoriti u poslovni koncept i prepoznatljiv model ili format poslovanja, koji povećava izvjesnost tržišnog uspjeha. 

Kao standardiziran, prepoznatljiv i dokazan model poslovanja pogodan je i za uspješnu internacionalizaciju poslovanja u uvjetima globalizacije. Značajno se povećava broj multinacionalnih kompanija, koje uvijek razmatraju franšizing kao moguću strategiju ulaska na pojedina inozemna tržišta. Ovisno o raspoloživom inicijalnom kapitalu, poslovnim mogućnostima i osobnim preferencijama, korisnik franšize bira granu u kojoj će započeti posao. To je još jedna prednost franšize u odnosu na tradicionalne načine investiranja. Kada se sistemski odrade svi parametri i pretpostavke franšiznog modela poslovanja, onda je moguće računati na njegovu međunarodnu i globalnu ekspanziju.

Mogli bismo reći da je franšizing pokazao izuzetno visoku razinu otpornosti ili rezistentnosti na globalnu ekonomsku i financijsku krizu. Zbog toga što predstavalja dobar odgovor na financijske krize, franšizing dobija na značaju i popularnosti posljednjih godina. Upravo kao takav, franšizing može predstavljati najsigurniji način za ulazak u poduzetništvo, posebno u ekonomski nestabilnim gospodarstvima, kakva je i Srbija i zemlje u okruženju.

Koji su sve izazovi s kojima se može suočiti davatelj franšize ako se odluči na ovaj model poslovanja, a koji su izazovi za primatelja franšize?

Branko Rakita Davatelj franšize, kroz svoj ​​koncept, definira minimalne i obvezujuće standarde i zahtjeve, kao i originalna nova pravila, a sve ostalo je u rukama primatelja. Njegov uspjeh ovisi o njemu samom. Franšizni koncept ne definira gornje ili maksimalne granice. Mogućnost tržišnog neuspjeha se svodi na minimum, pošto se upravlja dokazanom formulom i formatom tržišnog uspjeha. Sasvim je sigurno da franšizing ima više prednosti nego nedostataka. Davatelju franšize potreban je mali kapital za brži tržišni rast u međunarodnim i globalnim razmjerima, a uz to može postići vrlo visoke stope profitabilnosti uz manje troškove administracije, dok se brendirani koncept poslovanja štiti putem ugovora.

Primatelj franšize ima koristi jer nedostatak stručnog znanja nadoknađuje obukom, djeluje u svoje ime za svoj ​​račun. On je pravno neovisan subjekt, ima niži rizik od neuspjeha jer djeluje na već oproban i uspješan način, potreban mu je manji početni kapital nego za druge oblike poslova, koristi poznato ime i imidž, ima stalnu stručnu pomoć davatelja franšize, kao i niz drugih pogodnosti. Poslovanje u franšiznom sustavu nudi neovisnost koja je uvjetnog karaktera. Neovisnost, zapravo, ovisi o ostvarenim poslovnim rezultatima. Dakle, ostvarivanje uspjeha podrazumijeva minimalno, ali obvezno ulaganje, minimalno, ali obvezno zalaganje i angažiranje.

Kolika je međuovisnost brenda i franšizinga? Čini se da neki brendovi nisu u toj mjeri prepoznatljivi na određenim tržištima, ali da se uspješno šire zbog svog dobrog modela poslovanja? Što je u tom smislu važnije i može li se to uopće mjeriti?

Nema uspješnog franšizinga bez uspješnog brand menagementa. Najveći garant uspjeha franšizinga je poznat i prepoznatljiv brend iza kojeg stoji dokazana kvaliteta, povjerenje i lojalnost potrošača.

Po svojoj definiciji, franšizing predstavlja ustupanje prava korištenja prepoznatljivog i dokazanag modela poslovanja s pripadajućim poslovnim identitetom. Zbog toga to jeste sve popularniji način brze internacionalizacije i globalizacije poslovanja koji prati smanjen tržišni, marketinški i financijski rizik. Već stečeni ugled, poznati proizvod i razvijeni marketinški koncept tvrtke vlasnika franšize olakšavaju prodor na lokalna tržišta, uz znatno manji početni kapital.

Koliko je franšizing dobar način za otpočinjanje posla govori i statistika. Više od 90 posto franšiza preživi u prvih pet godina poslovanja. Sa druge strane, novopokrenuti samostalni i neprepoznatljivi biznisi u prvih pet godina propadnu čak u 65 posto slučajeva. Dakle, stopa propadanja poduzetničkih biznisa kroz prepoznatljiv i dokazan sustav franšizinga je oko osam puta manja u odnosu na stopu propadanja samostalnog i neprepoznatljivog biznisa. Apsolutno je dokazano da kloniranje dobro koncipiranog, standardiziranog i prepoznatljivog modela poslovanja može garantirati uspjeh. A franšizing jeste kloniranje prepoznatljivih i dokazanih vrijednosti.

Podijeli članak

Komentariraj na forumu

0

želite više?

newsletter Franchising.hr

If you see this, leave this form field blank