Abeceda franšizinga

Uspješni davatelji franšiza su vizionari koji potiču, usmjeravaju, kreiraju promjene, planiraju, grade sebi tržište, stvaraju novo, ulijevaju povjerenje. Oni su potencijalni tvorci imperija, pošto razmišljaju globalno i mogu biti prisutni i uspješni diljem svijeta. Oni su nesebični ljudi vidljivih rezultata, uvijek pronalaze rješenja ne samo za sebe nego i za sve one koji im poklone povjerenje, svoju formulu uspjeha ne drže samo za sebe nego je dijele s drugima koji povjeruju u takvu formulu.
Srijeda
14.05.2014
Koliko se franšizing na Balkanu u praksi razlikuje od teorije, kakav je potencijal domaćih franšiza za širenje u inozemstvu i da li je važniji brend ili poslovni koncept, reći će nam Branko Rakita.
 

Branko Rakita je profesor Ekonomskog fakulteta u Beogradu na predmetu Međunarodni marketing u okviru kojeg se izučava i franšizing kao model poslovanja. Autor je nekoliko knjiga i udžbenika među kojima su najvažniji Međunarodni biznis i menadžment, Brend menadžment, Menadžment i marketing pod globalizacijom i Srbija - biznis rejting. Budući da je franšizing jedan od oblika međunarodnog poslovanja poduzeća - zapravo, jedan od načina internacionalizacije tvrtke, pitali smo profesora Rakitu kolike su šanse da tvrtke s ovog prostora kroz franšizing izađu izvan granica zemlje, što su glavni nedostaci tržišta Balkana kada je razvoj franšizinga u pitanju, te kako popularisati ovaj model poslovanja.

Kako vidite razvoj franšizinga na tržištu Srbije i u zemljama regiona?

Koncept franšizinga uspješno funkcionira u cijelom svijetu tijekom cijelog dvadesetog stoljeća i okuplja najuspješnije tvrtke iz najrazličitijih djelatnosti. O franšizingu u Srbiji se govori već nekoliko desetljeća, ali kao poslovni sustav u praksi nije korišten u velikoj mjeri. Postojao je veliki raskorak između akademskog i praktičnog afirmiranja franšizinga kao poslovnog formata i poslovne strategije. Možemo reći da tek u posljednje vrijeme franšizing počinje značajnije da se razvija u našoj gospodarskoj praksi. Međutim, treba očekivati ​​da će u budućnosti biti sve više prisutan na ovim prostorima.

Nailazi se na podatak da u Srbiji posluje samo 150 franšiznih sustava. Uglavnom su to franšizni sustavi poznatih i afirmiranih inostranih brendova, oko 80 posto od navedenog broja. U odnosu na SAD, kao najrazvijenije tržište franšiza, to je neusporedivo mali broj franšiznih sustava u praksi (šest tisuća puta manji broj). Više od 900.000 franšiza aktivno funkcionira na tržištu SAD, različitog tržišnog dometa. Doprinos franšiznih sustava u BDP-u SAD se kreće na razini od oko 900 milijardi dolara, što je u prosjeku oko 9 milijuna dolara po jednom franšiznom sustavu. Franšizna industrija SAD zapošljava oko 11 milijuna radnika, što je oko osam posto od ukupnog broja radnih mjesta u privatnom sektoru SAD. Možemo reći da se današnje globalno tržište u velikoj mjeri temelji na franšizinoj industriji. To sigurno nije nimalo slučajno.

Stoga i Srbija, kao i druge zemlje regije, moraju u neusporedivo većem broju koristiti razvojne potencijale i moguće doprinose franšizne industrije. Visok nivo marketinške i menadžerske osposobljenosti ljudi, poduzetnika i tvrtki jeste nužna pretpostavka za to. Eto od čega se mora krenuti.

Koliki je potencijal domaćih franšizinih sustava za širenje u inozemstvo? 

Uspješni davatelji franšiza su vizionari koji potiču, usmjeravaju, kreiraju promjene, planiraju, grade sebi tržište, stvaraju novo, ulijevaju povjerenje. Oni su potencijalni tvorci imperija, pošto razmišljaju globalno i mogu biti prisutni i uspješni diljem svijeta. Oni su nesebični ljudi vidljivih rezultata, uvijek pronalaze rješenja ne samo za sebe nego i za sve one koji im poklone povjerenje, svoju formulu uspjeha ne drže samo za sebe nego je dijele s drugima koji povjeruju u takvu formulu. Oni su stratezi poslovnog i tržišnog kloniranja, vjerujući da klonirati ima smisla samo ono što vrijedi, što je uspješno i prepoznatljivo.

Potencijali domaćih franšiznih sustava za širenje u inozemstvo su u direkno proporcionalnoj vezi sa navedenim osobinama i pretpostavkama. Upravo, te osobine i pretpostavke nikada nisu išle uz penzionersko-činovničku logiku vrijednosnog sustava i poslovnog ponašanja, koja je kod nas još uvijek dominantna. Bez superiornih ideja, kreativnih koncepata i dokazanih formula tržišnog uspjeha - nema uspješnih davatelja franšize. Problem je u tome što naši poduzetnički potencijali nikada nisu bili na razini raspoloživih šansi i mogućnosti.

Što su osnovne mane, a što prednosti zemalja Balkana za razvoj franšizinga? 

Ukazao bih samo na najznačajnije naše nedostake, koji se ogledaju u nedovoljnoj edukaciji, znanju i informiranosti, nedostatku usporedive zakonske regulative s razvijenim tržišnim gospodarstvima, velikoj birokraciji, problemima financiranja poduzetničkih ideja i projekata, nelojalnoj konkurenciji, cijenama nekretnina i otežanog dobivanja građevinskih dozvola.

Koliko se franšizing u teoriji razlikuje od onoga što se događa u praksi, budući da se često različiti oblici poslovanja nazivaju franšiznim, čini se najviše na tržištima gdje je taj poslovni model tek u razvoju? Što su, po Vašem mišljenu, neizostavni elementi franšiznog modela poslovanja?

Već sam napomenuo da postoji veliki raskorak između akademske i praktične afirmacije koncepta franšizinga. 

Koncepcijski gledano, neophodni elementi franšiznog modela poslovanja su sljedeći: standardizacija osnovnih elemenata vizualnog identiteta marke, aplikativne verzije i izrada knjige grafičkih standarda, dizajniranje i sustavno usklađivanje asortimanski verzije pakiranja i obilježavanja, definiranje koncepta i principa brand managementa, izrada franšiznog koncepta - kao tržišne formule uspjeha i modela poslovanja. Zatim, izrada franšiznog pripučnika, izrada franšiznog ugovora, definiranje programa obvezne i dopunske obuke, definiranje programa marketinga, izrada poslovnog plana i plana marketinga, imenovanje franšiznog konzultanta, definiranje programa pomoći prilikom otvaranja franšiznih jedinica, i najzad, razrada mogućih modela financiranja. Top 100 Global Franchises 2013

Na razvijenim tržištima franšizing je razvijen u gotovo svim sektorima. Koji bi se sektori uspješno mogli razvijati kroz ovaj oblik poslovanja u zemljama regije? 

Koncept franšizinga je zastupljen u gotovo svim gospodarskim granama. U nekima od njih se primjenjuje desetljećima, dok se u drugima nalazi u početnim fazama razvoja. Franšizing je primjenjiv kako u gospodarskim, tako i u vanprivrednim djelatnostima. Dakle, svugdje gdje je poslovnu ideju moguće pretvoriti u poslovni koncept i prepoznatljiv model ili format poslovanja, koji povećava izvjesnost tržišnog uspjeha. 

Kao standardiziran, prepoznatljiv i dokazan model poslovanja pogodan je i za uspješnu internacionalizaciju poslovanja u uvjetima globalizacije. Značajno se povećava broj multinacionalnih kompanija, koje uvijek razmatraju franšizing kao moguću strategiju ulaska na pojedina inozemna tržišta. Ovisno o raspoloživom inicijalnom kapitalu, poslovnim mogućnostima i osobnim preferencijama, korisnik franšize bira granu u kojoj će započeti posao. To je još jedna prednost franšize u odnosu na tradicionalne načine investiranja. Kada se sistemski odrade svi parametri i pretpostavke franšiznog modela poslovanja, onda je moguće računati na njegovu međunarodnu i globalnu ekspanziju.

Mogli bismo reći da je franšizing pokazao izuzetno visoku razinu otpornosti ili rezistentnosti na globalnu ekonomsku i financijsku krizu. Zbog toga što predstavalja dobar odgovor na financijske krize, franšizing dobija na značaju i popularnosti posljednjih godina. Upravo kao takav, franšizing može predstavljati najsigurniji način za ulazak u poduzetništvo, posebno u ekonomski nestabilnim gospodarstvima, kakva je i Srbija i zemlje u okruženju.

Koji su sve izazovi s kojima se može suočiti davatelj franšize ako se odluči na ovaj model poslovanja, a koji su izazovi za primatelja franšize?

Davatelj franšize, kroz svoj ​​koncept, definira minimalne i obvezujuće standarde i zahtjeve, kao i originalna nova pravila, a sve ostalo je u rukama primatelja. Njegov uspjeh ovisi o njemu samom. Franšizni koncept ne definira gornje ili maksimalne granice. Mogućnost tržišnog neuspjeha se svodi na minimum, pošto se upravlja dokazanom formulom i formatom tržišnog uspjeha. Sasvim je sigurno da franšizing ima više prednosti nego nedostataka. Davatelju franšize potreban je mali kapital za brži tržišni rast u međunarodnim i globalnim razmjerima, a uz to može postići vrlo visoke stope profitabilnosti uz manje troškove administracije, dok se brendirani koncept poslovanja štiti putem ugovora.

Primatelj franšize ima koristi jer nedostatak stručnog znanja nadoknađuje obukom, djeluje u svoje ime za svoj ​​račun. On je pravno neovisan subjekt, ima niži rizik od neuspjeha jer djeluje na već oproban i uspješan način, potreban mu je manji početni kapital nego za druge oblike poslova, koristi poznato ime i imidž, ima stalnu stručnu pomoć davatelja franšize, kao i niz drugih pogodnosti. Poslovanje u franšiznom sustavu nudi neovisnost koja je uvjetnog karaktera. Neovisnost, zapravo, ovisi o ostvarenim poslovnim rezultatima. Dakle, ostvarivanje uspjeha podrazumijeva minimalno, ali obvezno ulaganje, minimalno, ali obvezno zalaganje i angažiranje.

Kolika je međuovisnost brenda i franšizinga? Čini se da neki brendovi nisu u toj mjeri prepoznatljivi na određenim tržištima, ali da se uspješno šire zbog svog dobrog modela poslovanja? Što je u tom smislu važnije i može li se to uopće mjeriti?

Nema uspješnog franšizinga bez uspješnog brand menagementa. Najveći garant uspjeha franšizinga je poznat i prepoznatljiv brend iza kojeg stoji dokazana kvaliteta, povjerenje i lojalnost potrošača.

Po svojoj definiciji, franšizing predstavlja ustupanje prava korištenja prepoznatljivog i dokazanag modela poslovanja s pripadajućim poslovnim identitetom. Zbog toga to jeste sve popularniji način brze internacionalizacije i globalizacije poslovanja koji prati smanjen tržišni, marketinški i financijski rizik. Već stečeni ugled, poznati proizvod i razvijeni marketinški koncept tvrtke vlasnika franšize olakšavaju prodor na lokalna tržišta, uz znatno manji početni kapital.

Koliko je franšizing dobar način za otpočinjanje posla govori i statistika. Više od 90 posto franšiza preživi u prvih pet godina poslovanja. Sa druge strane, novopokrenuti samostalni i neprepoznatljivi biznisi u prvih pet godina propadnu čak u 65 posto slučajeva. Dakle, stopa propadanja poduzetničkih biznisa kroz prepoznatljiv i dokazan sustav franšizinga je oko osam puta manja u odnosu na stopu propadanja samostalnog i neprepoznatljivog biznisa. Apsolutno je dokazano da kloniranje dobro koncipiranog, standardiziranog i prepoznatljivog modela poslovanja može garantirati uspjeh. A franšizing jeste kloniranje prepoznatljivih i dokazanih vrijednosti.