15.07.2014

Franšiza na zrnu kave

Greenet je u Srbiji prepoznatljivo ime za kafeteriju. U svojoj mreži imaju šest franšiza, a želja im je dobiti i nove partnere.

Prije nego su postali najpoznatiji domaći lanac kafeterija u Srbiji, tvrtka Greenet bavila se proizvodnjom i trgovinom sirove i pržene kave. Zahvaljujući suosnivaču Uweu Rulfu iz Hamburga i prijateljima iz Franck kave, tvrtka je dobila osnove iz tehnologije miješanja i prženja kave. U to vrijeme, početkom devedesetih, kako kaže Mina Krsmanović, kreativna direktorica Greeneta, isporučivali su najbolju tursku kavu i najbolju kavu za espresso u bivšoj Jugoslaviji.

Greennet, Nušićeva Fot. Greenet - Kafeterija u Nušićevoj u Beogradu

Franšize su sjajan način da širite svoj ​​posao bez mnogo vlastitih ulaganja, a da i dalje sve držite pod kontrolom. Kada primatelji naše franšize okače ono prepoznatljivo Greenet "jaje" ispred lokala, od prvog dana imaju sigurne pazare. Za mušterije je to samo pitanje lokacije, a za nas i primatelje - veliki rad i predanost poslu.
Mina Krsmanović

– Kao logična posljedica razvoja, došli smo i do vlastitih receptura. Tako smo počeli osvajati tržište trgovine kavom. U to vrijeme bilo je prilično teško jer je poslovanje pratio pravi "bum" pržioničara. U Jugoslaviji je radilo na stotine malih pržioničara koji su imali dobru volju savladati tehnologiju prženja sirove kave, ali i novaca za investiciju. Mi smo prvo počeli njih opskrbljivati sirovom kavom, a vremenom se razvio i koncept prodaje više vrsta prženih kava. U tome smo vidjeli šansu i priliku za otvaranje prvih lokala – vlastitih pržionica. Počeli smo raditi na stvaranju branda, prepoznatljivosti kvalitete naše pržene kave i receptura koje su odgovarale ovom podneblju – i to se pročulo! – objašnjava Krsmanović razvojni put tvrtke koji je doveo do stvaranja lanca kafeterija, ali i do otvaranja prvih franšiza. 

Prva je franšiza otvorena u Paraćinu, a zatim i u Aranđelovcu, Zagrebu, Ćupriji, Bijelom Polju. Bili su to tek "nukleusi" današljih Greenet kafeterija – male trgovine kave koje su služile i točenu kavu. – Franšize su, naravno, sjajan način da širite ​posao bez mnogo vlastitih ulaganja, a da i dalje sve držite pod kontrolom. To smo znali i prepoznali kao mogućnost  najprije treba otvoriti franšize, razviti koncept i organizaciju izvan Beograda, pa tek onda, kada savladamo sve prepreke i naučimo više o ugostiteljskoj strani posla, otvoriti lokal u Beogradu. Ogromna je razlika između pržionica i kafeterija, a mi smo oduvijek znali da želimo lanac kafeterija. Dakle, konstantna kvaliteta u prženoj kavi omogućila nam je pokrenuti posao čiji je cilj bio – lanac kafeterija. To smo uspjeli uspostavom franšiza – objašnjava Krsmanović neobičnu poslovnu strategiju. Danas, pak, u lancu imaju 11 kafeterija, od toga – šest franšiznih – jedna se nalazi u Novom Sadu, ostale su u Beogradu.

Foto: Greenet

Greenet je bio pionir ne samo po konceptu prodaje prženih kava, već i točenih kava u Jugoslaviji. Navike potrošača u unutrašnjosti se, međutim, nisu mijenjale brzinom kojom su očekivali. Šalica espressa još uvijek nije bila omiljena stavka te je "vrhunac" ponude i dalje bila turska kava ili cappuccino. – Međutim, to vrijeme smo iskoristili te postavili sve potrebne parametre za buduću proizvodnju točene šalice kave, utvrdili koncept i unificirali interijer. Kao kruna tog procesa, 1992. otvoren je prvi lokal u Beogradu – Greenet u Nušićevoj ulici. Beograđani su zaista prihvatili potpuno nov koncept kafeterije i nove okuse kava! Za nas je to bila prilika istaći espresso i filter kavu u prvi plan, dok su se mješavine pržene kave za tursku mogle kupiti u lokalu, no nisu se mogle popiti. Rizik, ali isplatio se – kaže Mina Krsmanović. 

Danas, oni koji razmišljaju postati primatelji Greenet franšize, prvo trebaju imati lokal – najbolje bi bilo u svom vlasništvu, ali u obzir dolaze i lokali u zakupu – pod prihvatljivom rentom. Objekt treba biti na prometnoj lokaciji, zadovoljavati osnovne zahtjeve Greenet lokala i, ovisno o veličini, mora imati ljetnu baštu. Također, svojom lokacijom ne bi smio remeti rad bilo kojeg drugog Greenet lokala.

– Vrlo je važno razumjeti da franšiza podrazumijeva da imate početni kapital za ulaganje, to jest – da franšiza košta! Za posljednji franšizni lokal koji je bio u "sivoj fazi" kada smo počeli s opremanjem, ulaganja su bila 35.000 eura. Važno je znati da mi ugovorom ne tražimo ono, što bi se narodski moglo nazvati "ulaznica za franšizu", a to je inicijalna naknada za pravo na korištenje branda – iako je to prva stavka svakog franšiznog ugovora. Dovoljno je opremiti lokal po našim standardima. Također, traži se disciplina u provođenju poslovne politike i otvorenost za suradnju, tako da nas mogu pratiti u promjenama i novinama – objašnjava Krsmanović. 

Za primatelje franšize poželjniji su oni koji bi tek započeli posao. Oni su, prema njenim riječima, spremniji surađivati ​​i otvoreniji su za promjene. – Kada potencijalni partner već ima lokal, to onda znači da ima i uređen interijer – a danas je teško ponovno investirati u renoviranje lokala. A kada je netko već uložio novac, sigurno je napravio nešto što mu se sviđa. No, ako poželi pristupiti našem sustavu, tada bi sve to trebao promijeniti... To je problem, i mi to razumijemo. Također, nije lako prihvatiti novu poslovnu politiku, nova pravila igre, rad pod našim brandom i logom, koji podrazumijeva održavanje kvalitete i standarda, što je nama i najvažnije – objašnjava Krsmanović.

Foto: Greenet

Kvalitetne kave i prepoznatljivost marke su nešto što preporučuje Greenet. – Kada primatelji naše franšize okače ono prepoznatljivo Greenet  "jaje", kao reklamu ispred lokala, od prvog dana imaju sigurne pazare. Ljudi vide logo i po navici ulaze i poručuju kavu koju bi inače pili u "izvornom" Greenetu. Za mušterije je to samo pitanje lokacije jer, za njih, oni sjede u Greenet, a za nas i primaoce naše franšize – to je veliki rad i predanost poslu kako bi sve izgledalo tako jedinstveno i nonšalantno. Ali isplati se, jer smo na tržištu 24 godine i dalje se širimo. Znači da radimo nešto dobro – dodaje ona. 

Kao davatelji franšize, kaže Krsmanović, daju kompletan know-how, tehnologiju pravljenja napitaka i proizvoda iz ugostiteljskog programa, po jedinstvenoj specifikaciji i recepturi. Osiguravaju obuku zaposlenika za rad u franšiznim kafeterijama te kasniju kontrolu proizvoda. Reklamiranje u medijima, kao i tiskanje reklamnog i propagandnog materijala, osigurano je na razini mreže. Davalac, također, može osigurati i usluge arhitekta, pravnika, dizajnera, ali o trošku primatelja franšize. Pomaže mu, međutim, oko nabavke opreme te oko dopreme i špedicije. 

– Svakog dana dobivamo nove upite za franšizu, iz cijele Srbije, Crne Gore, Bosne i Hercegovine, Republike Srpske ... Ali ovo je ozbiljan posao i franšize koštaju. Međutim, uloženo se i vraća. Moramo praviti oštru selekciju jer nama ne vrijedi da naš logo stavi svatko tko ima kafić i espresso aparat. Franšize vam mogu podignuti ugled, ali ga i poljuljati. Stoga je jako važno dobro sve ispitati prije nego se upustite u taj posao – kaže Krsmanović.

Podijeli članak

Komentariraj na forumu

0

želite više?

newsletter Franchising.hr

If you see this, leave this form field blank