22.12.2014

Posao nije teret, već izazov

Ivana Lazić dvije je godine radila u franšiznom lancu Trafika, da bi nedavno postala i primatelj franšize tog brenda.

Kad joj je ponuđena franšiza srbijanskog lanca Trafika, Ivana Lazić prihvatila je priliku bez razmišljanja. – Najprije, za mene je to bila velika privilegija i priznanje da je moj trud prepoznat. Pored toga, ne postoji drugo mjesto u trgovini na koje bih mogla otići i zaraditi onoliko koliko sada zarađujem. Odlučila sam pristupiti sustavu iako o samom franšiznigu nisam mnogo znala – objašnjava Lazić što ju je sve motiviralo na ovaj korak.

Ivana Lazić, Trafika, primalac Fot. I. Lazić

Netko posao smatra teretom, ja izazovom. Netko će reći da ne želi veću odgovornost za 100 ili 200 eura više, meni svaki dodatno zarađeni novac znači. I to što sam postala primatelj franšize moja je osobna satisfakcija, dokaz da sam se sama uspjela izboriti i napraviti nešto. Mogla bih reći da se osjećam kao da sam uspjela uzeti igračku koju sam željela, a želim još više.
Ivana Lazić

Velika je prednost, prema njenim riječima, i to što nije morala imati početni kapital, već je za to bio zadužen davatelj franšize. – Partnerstvo s davateljem počiva na apsolutnom povjerenju, praktično na "datu riječ". Zbog toga mi je još draže što su odabrali mene, a potom i ja njih – kaže Lazić.

Posla se nije plašila. Rođena Kuršumlijka, odrasla je bez roditelja, a počela raditi sa 17 godina. Danas joj je tek 27. – I prije sam radila prekovremeno, bila sam dio popisnih komisija, uvijek sam posvećena poslu, ne odbijam radne zadatke. Dešavalo se da radim i od šest ujutro do 23 sata navečer. Kada sam u drugom trgovačkom lancu bila zamjenik menadžera, imala sam istu materijalnu, moralnu i financijsku odgovornost kao što imam sada – ali za daleko manju plaću – kaže ona.

Sada joj je, kako sama kaže, još bolje, jer vjeruje da, kada čovjek radi za sebe, radi još više. Vođenje firme joj nije komplicirano, već satisfakcija. – Netko to smatra teretom, ja izazovom. Netko će reći da ne želi veću odgovornost za 100 ili 200 eura više, meni svaki dodatno zarađeni novac znači. I to što sam postala primatelj franšize moja je osobna satisfakcija, dokaz da sam se sama uspjela izboriti i napraviti nešto. Mogla bih reći da se osjećam kao da sam uspjela uzeti igračku koju sam željela, a želim još više – ističe ova mlada poduzetnica.

Jedna od najvećih prednosti jest to što kao primatelj franšize može donositi poslovne odluke. – Sada sam uvijek u pravu čak i kada pogriješim, jer moja je pogreška. Dolazila sam u situaciju da dam određene sugestije, primjerice, da je potrebno više pića, a kolegica koja duže radi u dućanu, to ne uvaži. Ispostavi se da sam u pravu, ali kad već bude kasno, kad mušterija traži nešto, mi to nemamo. Mnogo sam zadovoljnija nego kad sam bila samo djelatnik. Manji je i pritisak, tenzije, mnogo je više pohvala nego kritika – objašnjava Ivana Lazić.

Osim toga, kao veliku prednost navodi i to što je u franšiznom sustavu fluktuacija zaposlenika manja. Ranije su se prodavači, prema njezinim riječima, često mijenjali, što nije dobro za dućan jer se u tom slučaju malo tko iskreno posvećuje poslu.

U davatelju franšize imaju dobrog "slušatelja". Kako sama kaže, cilj prelaska Trafike na franšizni model poslovanja bilo je povećanje prometa, stoga je i asortiman trebalo prilagoditi potrebama potrošača. – Bez obzira na to što smo dio istog sustava, negdje se odlično prodaju cigarete, negdje bombonice, a negdje čokolade. U tom smislu, primatelj franšize može mnogo pridonijeti svojim sugestijama, jer ne može moja susjedica bolje od mene znati što je potrebno u mojoj kući. Napredak se kod Trafike zaista osjeća – objašnjava slikovito Lazić.

U njenoj trgovini u Ulici Dimitrija Tucovića u Beogradu, rade ona i još jedna djevojka, dok vikendom angažiraju dvije studentice koje već imaju iskustva s radom u ovom franšiznom sustavu.

Iako statistike glede potrošnje na malo nije najsjajnija, mlada poduzetnica se ne obazire na brojke. Kriza je, kako kaže, prisutna već više od 20 godina. – Mi nismo štedljiv narod. U Srbiji se živi do polovice mjeseca, do posljednjeg dinara. Osjeti se pad prometa nekoliko dana, a onda se opet stvari vraćaju u normalu i to je neoborivi dokaz da ljudi žive od plaće do plaće – daje ona sliku potrošačkog mentaliteta u Srbiji.

S druge strane, ključ trgovine je u ljubaznosti, ističe Lazić. Posao se mora, kako kaže, raditi iz srca, a problemi se iz kuće ne smiju donositi na radno mjesto, inače, neće biti zadovoljni ni zaposlenik, ni mušterija, ni poslodavac. – Ne vrijedi ni puna trgovina ni asortiman robe ako trgovac nije dobar. Jutros sam išla u jedan veliki lanac kupiti farbu za kosu, na njihovim je policama mnogo lijepih proizvoda, a trgovci se kriju po kutovima te na kasi nema kasira. "Razboljela" sam se od muke – kaže ona i dodaje da je istina da ne može zaraditi milijune, ali da se uz dobar pristup može prodati i ono po što potrošač možda nije ni došao.

Podijeli članak

Komentariraj na forumu

0
Posao nije teret, već izazov

Dosad nije bilo komentara na članak. Nek Tvoj bude prvi.

Forum 41 teme, 71 komentara

želite više?

newsletter Franchising.hr

If you see this, leave this form field blank