21.10.2015

Važno je ne odustati

Niti jedan početak nije lak, kažu Martin Wallner i Tomaš Huber iz Češke, osnivači i vlasnici koncepta Mixit. Od čega su počeli, a čime se danas mogu pohvaliti?

Koncept koji stoji iza imena Mixit, vrlo je jednostavan – oni koji obožavaju musli imaju priliku, preko internetske stranice tvrtke, izabrati i naručiti svoju omiljenu mješavinu žitarica, sušenog voća i orašastih plodova, što će im u roku od dva do četiri dana stići na kućnu adresu.
Kada su Martin Wallner i Tomaš Huber 2009. godine počeli razmišljati o pokretanju ovoga posla, još uvijek su bili na studijama ekonomije. Vjerovali su da je ideja o prodaji muslija "po želji" vrijedna rizika i da se na njoj može izgraditi solidan biznis.
Da bi, pak, privukli i osigurali vjerne mušterije, Martin i Tomaš su znali i inzistirali da sastojci njihovih mješavina, prvo, moraju biti kvalitetni, a zatim, da omjer svih sastojaka mora biti – pošten. Stoga, ako se radi o musliju sa šumskim voćem, mješavina bi – kažu kroz smijeh – morala sadržavati mnogo, mnogo više od tri bobice voća (aludirajući na ne tako rijedak omjer sastojaka u jeftinijim mješavinama).

Fot. Mixit

Od ove se godine Mixit razvija i u Kanadi. Zahvaljujući ekskluzivnom partneru, proizvodnja i distribucija proizvoda odvija se po ugledu na model iz Češke.

Martin i Tomaš ne kriju da je početak bio težak. Priča je, srećom, danas sasvim drugačija. Ne samo da su osvojili i pokrili tržište Češke, već svoje proizvode dostavljaju i ljubiteljima muslija u Slovačkoj i Poljskoj. Priči ni tu nije kraj – nedavno su pronašli partnera s kojim će posao razvijati i u Kanadi. A kako je sve počelo...

Što je navelo dvojicu studenata na zajednički poslovni pothvat?

Tomaš Huber: Osnovna je motivacija proizišla iz naše želje za samoispunjenjem. Kada smo pokrenuli projekt Mixit, bili smo pri kraju studija. Znali smo da poslije diplomiranja ne želimo tražiti posao, već napraviti nešto sami. To što smo započeli biznis dok smo još uvijek bili na fakultetu, imalo je i svojih prednosti – nismo imali niti kakve obveze prema obitelji, niti kakve hipoteke, kredite i slično. Smatrali smo da je to savršeno vrijeme za nas.

Kako je izgledao sam početak?

Martin Wallner: Odluku o pokretanju projekta Mixit donijeli smo oko godinu dana prije no što smo počeli raditi. Tu smo čitavu godinu pripremali sve što nam je bilo potrebno za poslovanje – tražili dobavljače, organizirali proizvodnju i logistiku, pravili i dizajnirali internetsku stranicu. Nakon godinu dana priprema, pokrenuli smo on-line prodaju, međutim, u tom trenutku, uopće nismo znali hoće li dobro raditi. Ključno je pitanje bilo koliko će se naš proizvod, s novim načinom kupnje i naručivanja, dopasti ljudima. Na češkom tržištu nije postojao sličan koncept. Bila je to potpuna novina, kao što se i internet tržište razlikovalo od današnjeg. U sve smo ovo uskočili strmoglavce, i iskreno govoreći, šest mjeseci nismo bili sigurni hoće li koncept proći ili ne.

Tomaš: Ljudi su počeli naručivati od prvog dana. Međutim, koncept je u potpunosti zaživio tek nakon godinu i pol dana.

Kako ste došli na ideju da prodajete musli?

Martin: Istina, inspiraciju smo pronašli u inozemstvu, gdje je već postojao sličan portal, preko kojeg su kupci mogli naručiti gotove mješavine muslija ili napraviti kombinacije po vlastitoj želji. Mi smo odmah poželjeli napraviti i ponuditi sličan koncept na tržištu u Češkoj.

Tomaš: Veoma nam se dopalo to što se radi o proizvodu koji nije kvarljiv. To je suha roba, ne obrađuje se, ne kvari na toplini, ne zahtjeva rigorozne uvjete skladištenja.

Kao što ste spomenuli, uveli ste nešto novo na tržište. Kako su reagirali poslovni partneri kojima ste se obraćali za suradnju?

Martin: Na samom početku, dobavljači – a sve su to bile tvrtke s višemilijunskim prihodima – gledali su nas s čudnim osmijehom na licu.

Nisu vjerovali da će koncept zaživjeti?

Martin: Da, u početku su nam se podsmijavali. A onda su govorili: "Pa, dobro, ako je to ono što želite raditi..." Bili su vrlo znatiželjni. Smiješno je bilo i to što su drugi dolazili kamionima po robu, a mi samo jednim kolima. Ubacili bismo par vreća u gepek i odlazili. Iako su nam se neki od dobavljača tada smijali, mnogi od njih su nas i održali. I dan-danas surađujemo s njima. Vrlo često, međutim, sjećaju se i spominju kako je to bilo kada smo došli prvi put.

Izvor: Franchising.cz

Podijeli članak

Komentariraj na forumu

0

želite više?

newsletter Franchising.hr

If you see this, leave this form field blank