Zalog

Zalog je oblik osiguranja vjerovnikove tražbine. Ugovorom o zalogu obvezuje se dužnik ili netko treći (zalogodavac) prema vjerovniku (zalogoprimcu) predati u pravilu (jer npr. ovrhovoditelj založno pravo na propisanim nekretninama stječe pljenidbenim popisom) neku pokretnu stvar na kojoj postoji pravo vlasništva, kako bi se prije ostalih vjerovnika mogao naplatiti iz njene vrijednosti, ne bude li mu tražbina isplaćena do dospjelosti. Ujedno se (vjerovnik) zalogoprimac obvezuje da će primljenu stvar čuvati i nakon prestanka tražbine neoštećenu vratiti zalogodavcu. U trgovačkom pravu se u zalog osim stvari daju razne vrste vrijednosnih papira.

Založnim pravom može biti opterećena pojedinačno određena pokretna ili nepokretna stvar sposobna za unovčenje, kao i idealni dio takve stvari. Jednako kao stvar, založnim pravom može biti opterećeno pojedinačno određeno imovinsko pravo koje je prikladno da vjerovnik iz njega namiri svoju tražbinu ako zakonom nije drukčije određeno. Jednako kao stvar, založnim prvom može biti opterećeno i nekoliko nekretnina kao da su sve zajedno jedna stvar (zajednička, simultana hipoteka). Sa zalogom su ujedno opterećene i sve njegove pripadnosti, ako nije što drugo određeno. Pravo na plodove koje stvar daje posredovanjem nekoga pravnoga odnosa (najamnine, zakupnine i sl.) može biti samostalnim zalogom. Ako dužnik jednom vjerovniku založi stvar, a kasnije drugomu založi njezine plodove, kasnije založno pravo djeluje samo glede onih plodova koji su u trenutku kad se zalažu već odvojeni, odnosno ubrani. Zalog se opterećuje založnim pravom u korist svagdašnjega vjerovnika određene tražbine čije se namirenje time osigurava.