Chem Dry ostaje u regiji

– Najveći problem onih koji su željeli kupiti Chem Dry franšizu, kako u Srbiji tako i u Hrvatskoj, bile su financije. Niti jedna banka ili institucija ne žele podržati start-up-ove u poslu, nevezano za činjenicu da je ovo franšiza. Uvjet za kredit od 5.000 do 10.000 eura je najčešće hipoteka ili koletaral koji treba biti "najmanje pet puta vredniji" od sume koja se traži. Moglo bi se reći da zbog toga, unatoč interesovanju desetine ljudi, nismo prodali nijednu franšizu posljednjih godina – objašnjava Miloš Ninković, direktor TD ChemDry.

To je i razlog zbog kojeg nije bilo poslovnog interesa za obnovu ugovora o master franšizi za čitav region (izuzev Slovenije) s američkom tvrtkom Chem Dry. 

– Na žalost, ne vidim da će se skoro situacija na tržištu promijeniti na bolje, te je procjena bila da je bolje odustati od master ugovora – kaže Ninković.

Iz razgovora sa Ninkovićem može se zaključiti da bivši primatelj nije mnogo toga izgubio s obzirom na okolnosti. Ukoliko bi netko poželio postati novi primatelj master franšize, TD ChemDry bi imao pravo prvokupa. Također, ukoliko bi netko, dok god ne postoji novi primatelj master frnašize, želio kupiti pojedinačnu franšizu, može to i dalje učiniti uz pomoć TD ChemDry. – Kupnja pojedinačnih franšiza i dalje ide uz naše posredovanje, s tim što bi franšizne naknade plaćao izravno franšizodavcu u SAD-u, a ne nama, kao što bi i sve ostale uvjete dogovarao izravno s davateljem – objašnjava Ninković.

Bez obzira na to što nisu uspjeli prodati nijednu franšizu od 2008. godine, kada je potpisan ugovor s tvrtkom Chem Dry, Ninković kaže da se od tog posla i dalje može živjeti – i to iznad prosjeka u Srbiji. – Šest godina već radimo u ovom sustavu i da nema posla i zarade odavno bismo digli ruke. Pri tom, treba imati na umu da radimo samo u malom mjestu, Bačkoj Palanci, koja broji svega 30.000 stanovnika. Neki manji servisi su prestali raditi, ne samo zbog nas, ali sigurno je da smo utjecali na tržište, jer što se tiče kvalitete, mogu reći da nemamo konkurenciju – kaže Ninković.

U Srbiji je, ipak, prema njegovim riječima, jako teško objasniti da se za kvalitetu mora i platiti. Na početku su, kako kaže, strogo morali voditi računa da njihove cijene budu konkurentne sa drugim servisima za čišćenje. – Istina je da je cijena prilagođena lokalnoj sredini i da ona ne može biti kao, na primjer, u Novom Sadu, ali nas cijena konkurencije poslije šest godina rada ne zanima. Svakako da su nam franšiza i brand koji u svijetu postoji 40 godina, kao i kvaliteta usluge to omogućili – naglašava Ninković.

Klijenti su u 99 posto slučajeva fizičke osobe, dok s tvrtkama ne žele previše raditi zbog dugih rokova plaćanja. – Kolege iz inozemstva koje su u ovom sustavu ne mogu razumjeti da toliko radimo s fizičkim osobama budući da oni rade samo s tvrtkama, hotelima, motelima, održavaju kongresne sale i ne stižu da opslužuju fizička lica. Nudili smo, recimo, i ovdje nekim hotelima uslugu, ali se nikada nisu javili – kaže on.

Kakvo je srpsko tržište pokazuje i podatak da se ovdje s jednim punjenjem strojeva opere 50 kvadrata tepiha, a u Europi 150 kvadrata. – Kada sam ih pitao da mi objasne o čemu se radi, jer sam mislio da negdje griješimo, oni su me odveli u hotel da mi pokažu kako rade. Uzeli su itison koji je bio potpuno čist. Zapravo, njih hoteli svaka tri mjeseca zovu da čiste, a kod nas je pitanje na koliko godina neko čisti tepih – objašnjava Ninković.