Kafić umjesto automobila

Jednoga dana, u kafić u centru Bukurešta ulazi čovjek, vidno nervozan. Još s vrata počinje gunđati kako ih šef tjera naporno raditi, a on, "gospodin", svake si godine kupuje novi automobil. – No, koliko često vaš šef mijenja kola? – pita dvojicu mladića što rade za šankom. – O meni pričaš? – javlja se Matei Poleanu, jedan od mladića. – Ja nemam auto, ali sam ga mogao kupiti... Umjesto toga sam odlučio novac uložiti u ovaj kafić –objašnjava on. Čovjek se nasmije, odmjeri ga od glave do pete, potom uzme svoje piće i izađe, vidno zadovoljan.

Matei Poleanu, vlasnik kafića "5 to go" u Ulici Ion Câmpineanu u Bukureštu, nije mnogo iznenađen ovakvom reakcijom – događa mu se da ga mušterije odmjere na taj način, ugodno iznenađeni što netko "tako mlad" već vodi biznis. – Mnogo je mladih koji s 19 godina počnu tražiti posao, a ja sam oduvijek želio raditi za sebe –kaže Poleanu, koji će u listopadu napuniti 21 godinu.

U posao, međutim, nije ušao posve sam. Poleanu je, zapravo, prije godinu dana kupio franšizu te tako postao dio "5 to go" obitelji – lanca kafića koji su u Rumunjskoj stekli popularnost jer, doslovno, sve proizvode (kave, muffine, kroasane, gazirana pića, cijeđene sokove... ) nude po jednoj, jedinstvenoj cijeni od pet leja (oko jedan euro).

– Neke su moje kolege s fakulteta bili oduševljeni što su pronašli kafić u kojem se čak i energetska pića, koja su u pravilu skuplja, mogu kupiti po pristojnoj cijeni – priča kako je prvi put čuo za "5 to go". Međutim, ideja da svi proizvodi koštaju isto, posebno je privukla njegovu pozornost te Poleanu odlučuje koncept prvo "proučiti" na internetu. Tako je i saznao da "5 to go" daje franšizu. Kockice su se, u tom trenutku, morale presložiti.

Korak po korak do "5 to go"

Poleanu je u to vrijeme studirao žurnalistiku, ali, kako kaže, ni sam nije bio siguran je li se time želio baviti. Kako je živio u dijelu grada s puno kafića, često je, međutim, pomišljao kako bi volio imati svoj lokal. Šansa koja mu se ukazala uz "5 to go", navela ga je na hrabar potez. – Imao sam nešto novca koji je moja majka godinama štedjela, kako bih, kada položim vozački ispit, mogao kupiti kola. Ispit sam položio, ali vozačku dozvolu, evo, ni dan-danas nisam uzeo – kaže Poleanu. – Umjesto toga, odlučio sam popričati s ljudima iz "5 to go". I vrijedilo je. Dečki su bili susretljivi i otvoreni, spremni pomoći – prisjeća se Poleanu kako su mu pristupili vlasnici koncepta Lucian Badila i Radu Savopol.

Kada su potpisali franšizni ugovor, Matei Poleanu imao je tek 19 godina. – Isprva im nije bilo svejedno. Iako to nisu željeli pokazati, osjećalo se u zraku. I razumijem ih. Velika većina moje generacije razmišlja samo o klubovima, garderobi i telefonima. Razumijem zašto su morali dobro razmisliti prije no što su mi dali voditi biznis pod njihovim imenom. Njihova obveza jest brinuti o brandu, konceptu, reputaciji – otvoreno priča Poleanu.

Kafić je otvorio u rujnu 2015. Dizajnerska rješenja te svu opremu za interijer – sem hladnjaka i stroja za sladoled – dobio je od davatelja franšize. S listom preporučenih dobavljača, odličnim cijenama te uvjetima nabave, za što su takođe zaslužni davatelji, nije morao, kako kaže, svake noći strahovati za dan koji slijedi.
Čim je otvorio kafić, prionuo je na posao svim srcem. Prvih nekoliko mjeseci, radio je sve sam – bavio se i tekućim poslovanjem, služio pića... Zbog prevelikih obveza i pretrpanog rasporeda, shvatio je da mora napustiti studije. – Bilo je pakleno. Sada, međutim, radim ono što volim i znam što želim postići. Stoga, od listopada ove godine ponovno polazim na fakultet, ali ovoga su puta biznis i administracija u fokusu – kaže on.

Foto: 5 to go

Život u franšizi

U ovom trenutku, zapošljava dvije radnice, a za šankom radi tek s vremena na vrijeme i po potrebi. Na temelju svega što je do sada naučio i doživio, voli pričati o fenomenima koji su ga iznenadili.

– Dok sam radio kao konobar, prvo sam primijetio da ljudi mnogo više piju kavu "s okusima". Samo jedna od četiri mušterije uživa u izvornom ukusu kave, ostali preferiraju dodati dva-tri sastojka – naranču, cimet, čokoladu, karamelu... Dogodilo nam se jednom da smo sve zalihe aromatične kave potrošili – za jedan dan. Iskreno, očekivao sam da više ljudi pije espresso, ali među 100 naručenih kava, samo su dvije šalice espressa. Drugi je fenomen vezan za alkohol. Iako "5 to go" ne prodaje alkoholna pića, mladi ljudi uopće ne zaobilaze kafić zbog toga (smijeh). Treći je fenomen vezan za dizajn. Svaki od "5 to go" kafića ima detalje po kojima se izdvaja od drugih. U našem kafiću postoji zid koji su oslikali i "doradili" studenti arhitekture. Tko god poželi ostaviti svoj osobni pečat, može napisati poruku ili nešto nacrtati na tom zidu. Prije no što sam otvorio kafić, nisam ni sanjao da će ljudi imati toliko razloga za dolaziti ovdje (smijeh).

A kroz "5 to go" u Ulici Ion Câmpineanu u prosjeku prođe između 150 i 160 ljudi dnevno. Matei Poleanu je zadovoljan kako je prva godina protekla. – Imali smo i "slabih" razdoblja, naravno, tijekom ljeta najviše, ali je bilo i razdoblja kada se kroz kafić nije moglo proći od gostiju – kaže on. S ovakvim prometom, očekuje da će investiciju vratiti već sljedećeg ljeta, i to u najgorem slučaju, kako kaže. – To je, otprilike, za godinu i pol dana od otvorenja. Nije loše – dodaje.

Izvor: Franchising.info.ro, Carol Popa
Priredila: N.B.