KFC franšize i u Pekingu

Veliki fast-food brendovi su u "konstantnom ratu", boreći se za prevlast više-manje na svim tržištima na kojima posluju. Ako je suditi prema broju restorana, prometu i profitu, onda je, za sada, u Kini najpopularnija "zapadnjačka" brza hrana - pržena piletina iz Kentuckyja - piletina koja je diljem svijeta poznata kao - KFC. Zanimljivo je da je američki fast-food lanac početkom 2000. u Kini imao samo 20 restorana, a da ih u ovom trenutku ima više od 4.500 - i to u više od 650 gradova diljem zemlje. Tvrtka, međutim, planira mrežu proširiti i tako što će početi davati franšize u velikim gradovima s više od milijun stanovnika, što uključuje i Peking. Glavni grad Kine će, tako, tek ove godine dobiti prve franšizne restorane omiljenog američkog lanca brze hrane.

To znači da bi zainteresirani investitori i primatelji franšize trebali osigurati najmanje 2 milijuna yuana (oko 250.000 eura) za početnu investiciju, međutim, neslužbeno, taj iznos bi morao biti dva do tri puta veći. Početna investicija bi pokrila renoviranje i opremanje lokala, kao i obuku zaposlenika za rad u restoranu. Pored toga, primatelj franšize bi trebao izdvojiti i 300.000 yuana (3.500 eura) za ulaznu naknadu, kao što bi kasnije morao odvajati 6 posto od prihoda za redovnu nakanadu i 5 posto za marketing. Primatelji, s druge strane, ni bi morali tražiti ili graditi nove objekte, jer će dobiti na upravljanje postojeće KFC restorane koji već više od dvije godine rade s dobitkom.

Analitičari kažu da je ovaj potez KFC-a prije svega odgovor na odluku njegovog najvećeg rivala - McDonald'sa, koji je početkom ove godine i sam počeo davati franšize u kineskim metropolama, Šangaju i Shenzhenu. 

Međutim, nevjerojatan rast mreže i uspjeh KFC-a u Kini, posebno u posljednjem desetljeću, bio je podjednako uvjetovan i "širim okruženjem" - demografskim i ekonomskim prilikama koje su mijenjale uvjete poslovanja u Kini - ali i fleksibilnom razvojnom strategijom same tvrtke, koja se prilagođavala okolnostima i vremenu.

KFC je prvi put na tržište Kine ušao još sedamdesetih godina prošlog stoljeća, ali je samo nakon dvije godine bio prisiljen zatvoriti sve svoje restorane. Kada je krajem osamdesetih po drugi put ušao na ovo tržište, poučen vlastitim pogreškama, menadžment se smišljeno odlučio za joint venture s respektabilnim državnim tvrtkama. Krajem devedesetih, osnažen i s podrškom državnog establišmenta, KFC se uspio osamostaliti, a zatim i preći na drugi, do tada gotovo nepoznat model razvoja u Kini - franšizing. Tvrtka je iskoristila rastuću srednju klasu, koja je ne samo generirala veći broja potrošača, već i mnogo veći broj ljudi koji su željeli pokrenuti vlastiti posao, u krajnjem slučaju - postati primatelji franšize.

Uspjeh KFC-a na najmnogoljudijem tržištu svijeta možda, zapravo, najviše leži u njegovoj spremnosti na prilagodbu. Osim toga što je odlučio da tvrtku u Kini vode visokoobrazovani, uspješni lokalni menadžeri, "osnovni proizvod" je u potpunosti prilagođen ukusima lokalnih potrošača. Tako se uz čuvenu prženu piletinu pukovnika Sandersa može naručiti i nekoliko tipičnih kineskih jela sa svinjskim mesom i povćem, kao što se uz svaki obrok dobiva i juha, a kao dodatak glavnom jelu - riža ili rolnice s povrćem.

Čak i kada je franšizing u pitanju, KFC je igrao na sigurno. Prve franšizne restorane američki lanac je otvarao u gradovima s manje stanovnika - u kojima konkurencija i nije bila izražena, i u kojima je, samim tim, bilo neusporedivo bolje razvijati posao i kontrolirati brend. Osim toga, ne treba zanemariti ni činjenicu da je KFC, u duhu već pomenute prilagodljivosti, u određenim regijama smanjivao ulazne naknade i time značajno povećao broj primatelja franšize, i posljedično, broj restorana. 

Pažnja s kojom se KFC posvećuje poslovanju u Kini nimalo nije neopravdana, naprotiv. Činjenica da gotovo polovicu ukupnih prihoda KFC ostvari samo na ovom tržištu - govori dovoljno sama po sebi. Naročito kad se uzme u obzir da danas pod KFC markom djeluje više od 18.000 restorana u 115 zemalja diljem svijeta.