Kako napraviti kvalitetan ugovor o franšizingu?

Ugovor o franšizingu jedan je od neimenovanih ugovora, odnosno, spada u one čija sadržina i forma nije posebno regulirana građanskim pravom. Ugovorne strane relativno slobodno mogu oblikovati njegov sadržaj. Međutim, to ne znači da imaju i potpunu slobodu u formuliranju njegovih odredbi.

Sukladno domaćem pravu, načelo slobode ugovaranja stranama u pravnom odnosu daje mogućnost zaključiti ugovor po vlastitom nahođenju, ukoliko sadržaj ili svrha ugovora nisu u suprotnosti s prisilnim propisima, javnim poretkom ili dobrim običajima. Na ovaj način, opisano načelo slobode ugovaranja postavlja ograničenja u oblikovanju sadržaja ugovora o franišizingu, što zaista ne predstavlja značajna ograničenja.

Zbog sve većeg broja kompanija iz različitih sektora koje ulaze u sustav franšizinga i specifičnih aktivnosti svakog davatelja franšize, nije moguće sastaviti jedinstveni ugovor o franšizingu koji bi bio primjenjiv na sve situacije u praksi. Međutim, može se uočiti da postoje određene specifične odredbe koje u svakom slučaju čine sastavni dio ugovora ove vrste. Oni su okosnica oko koje se u pravilu gradi daljnji sadržaj ugovora o franšizingu.

Ugovor o franšizingu najčešće počinje preambulom, koja navodi nazive strana, njihove namjere, ideje i vrijednosti na kojima će se provoditi suradnja između ugovornih strana. Zatim, radi kvalitetne sistematizacije i boljeg razumijevanja sadržaja ugovora, po pravilu se definiraju osnovni pojmovi koji će se koristiti u ugovoru.

Daljnje odredbe opisuju različita poglavlja u ugovoru. Možete ih podijeliti u tri skupine: (1) odredbe koje se odnose na sklapanje ugovora (2) odredbe koje opisuju prava i obveze stranaka tijekom trajanja pravnog odnosa i (3) odredbe koje predviđaju uvjete i način raskida ugovora. Da bi se ugovor o franšizingu kvalitetno napravio, unaprijed bi trebali biti predviđeni svi koraci koje je potrebno poduzeti, a zatim provesti i okončati suradnju. Iznimno je važno da se autor ugovora o franšizingu drži odgovarajućeg reda u pisanju odredbi, tako da one čine logičku cjelinu koja čitatelju omogućuje bolje i lakše razumijeti sam ugovor.

Ovo su pitanja koja bi obvezno trebala stajati u nacrtu ugovora:

1. Pravila pristupanja u sustav franšizinga
2. Trajanje ugovora
3. Područje rada (djelatnost) primatelja franišizinga
4. Prava i obveze stranaka
5. Zaštita robnih marki i oznaka
6. Zaštita poslovnih tajni
7. Klauzula konkurencije
8. Obuka
9. Cijena licence i naknada za marketing
10. Promocija i marketing
11. Upravljačka prava davatelja franšizinga
12. Raskid ugovora

Ova pitanja definirana su i Etičkim kodeksom Europske franšizne federacije.

Pored toga, ugovor o franšizingu može sadržavati i dodatne odredbe koje se, primjerice, odnose na ugovorne kazne za nepoštivanje ugovora, potvrdu sigurnosti franšize ili definiranje obveza ugovornih stranaka nakon suradnje.

U posljednjem poglavlju obično se navode odredbe važećeg zakona o ovoj materiji koje nisu obuhvaćene ugovorom, kao i moguće forme promjene ugovora.

Milan Marinković, pravni konzultant i suradnik PROFIT system.

Ovaj članak ne predstavlja pravno mišljenje ili pravni savjet. Za sve dodatne informacije ili savjete, obratite se PROFIT franchise services ili gospodinu Marinkoviću na mmarinkovic@franchising.hr