Uobičajene pogreške davalatelja franšiza

Najčešće pogreške u poslovanju davatelja franšize su: nedovoljno testiranje pilot jedinice - pilot prodajnog mjesta, loše strukturiranje franšize, loš izbor primatelja franšize i pogrešan razvoj odnosa sa njima, nedovoljno kapitala za razvoj poslovanja i uspostavljanje premale naknade za ulazak u sustav, prebrzo širenje poslovanja, primjena pogrešnog sustava upravljanja.

Jedan od uzroka koji mogu dovesti do neuspjeha franšize je nedovoljno testiranje pilot jedinice franšize (pilot-jedinice). Jer zaista je teško procijeniti optimalno vrijeme trajanje testiranja pilot-jedinice. Franšizodavac, najprostije rečeno, mora testirati sustav dok god se ne dokaže njegova tržišna održivost, i da pri tome osigurati da testiranje bude kompletno i detaljno. Ono što je važno je da nije važno koja poslovna jedinica se testira kao pilot - već KAKO se ona testira.

Neadekvatno testiranje pilot-jedinice može dovesti i do pogrešnog strukturiranja franšize. Pogrešna struktura može izazvati operativne probleme u funkcioniranju ali i teškoće u kontroli mreže primatelja franšize. Neki davatelji franšize streme "bržem jačanju" time što propisuju veće iznose za ulaznu franšiznu naknadu, odnosno za naknadu za pristup sustav, i time favoriziraju primatelje s više kapitala. Sa druge strane, neki davatelji, pak, kako bi privukli više primatelja, uspostavljaju nisku ulaznu naknadu, ali time istovremeno i ne osiguravaju za sebe dovoljnu kapitalnu akumulaciju za poslovanje i razvoj franšize.

I jedni i drugi moraju imati u vidu da nisu svi potencijalni kandidati, ma sa koliko kapitala raspolagali, pogodni da budu primatelji franšize. Davatelji franšize moraju uvjeriti da kandidati - pored kapitala - posjeduju vještine, osobine i sklonosti neophodne za rad u takvom franšiznom sustavu.

Vrlo su važni odnosi koje davatelji franšize razvijaju sa svojim primateljima. Iako stručnjaci preporučuju da davatelji franšize moraju imati uravnotežen odnos s primateljima, zasnovan na temelju međusobnog povjerenja, često između njih - ili nekim od njih - mogu nastati tenzije koje mogu utjecati na cijelu franšiznu mrežu.

Franšiza nije dobra opcija za tvrtke s financijskim poteškoćama. Franšizodavac posto mora imati dovoljno kapitala za pružanje potrebne podrške primateljima franšize. Ako oni ne dobivaju dovoljno podrške za rad unutar sustava, mogu i sami zapasti u financijske teškoće, pa i dospjeti do bankrota.

Želja za brzim širenjem poslovanja također može dovesti do neuspjeha franšize.

Da bi razvili svoje poslovanje brzo, neki davatelji franšize pripajaju druge ili se spajaju s drugim franšiznim sustavima koji nude komplementarni proizvod ili uslugu. Međutim, ova metoda ipak predstavlja rizik gubitka karaktera i posebnosti svake od ovih pojedinačnih organizacija.

Neki davatelji franšize žure proširiti poslovanje van granica svog matičnog tržišta - prošire se međunarodno, bez realnog sagledavanja potrebnih napora i rizika za takav pothvat. Ako ne posjeduje potreban kapital i snažan lokalni biznis, franšizodavac može lako uništiti brend na međunarodnom planu.

Sve ove pogreške uglavnom su plod utjecaja nepravilnog sustava upravljanja, koji ima posljedice na aktivnosti u cijeloj mreži franšize.

(EZ)