Franšiza čeka bolja vremena

Srbijanska tvrtka Nacional auto već dvadeset godina uvozi dijelove za japanska i korejska vozila izravno iz Japana i Koreje i zastupa skoro sve renomirane brendove proizvođača iz tih zemalja. Kada su prije deset godina odlučili ući u franšizing, tvrtka je svojim potencijalnim partnerima ponudila razrađen poslovni koncept i ime "kome se vjeruje", a ideja o franšizi je, kako kaže vlasnik tvrtke Slobodan Jovičić, zaživjela najviše zbog toga što su se mnogi interesirali za posao prodaje auto-dijelova. – Isprva su nam se javljali vlasnici lokala koji nisu znali što bi radili sa svojim prostorom, i koji su samo tražili pogodnu poslovnu ideju. Tako sam i počeo razmišljati o razvoju franšize. Međutim, iako smo imali mnogo poziva, shvatili smo da većina tih ljudi ne bi bili ozbiljni partneri. Ljudi su očekivali da im mi "poklonimo" sve – robu i znanje – a da oni ne ulože ništa –objašnjava Jovičić. 

Prije deset godina, ipak, pojavili su se ozbiljni kandidati i prva franšiza je 2004. otvorena u Nišu. Na otvaranje druge franšize čekalo se sedam godina i ona je otvorena u Loznici. – Franšiza u Nišu više ne radi, ali ne zato što nije dobro poslovala. Primatelj franšize je vodio i drugi privatni biznis kojem se je želio više posvetiti. Kada je vidio da ne može kvalitetno voditi i našu radnju, odlučili smo se razići. To je sasvim pošteno. Franšiza u Loznici radi tri godine i vrlo smo zadovoljni njenim poslovanjem, s obzirom da je riječ o malom gradu u kojem se ne vozi mnogo japanskih i korejskih automobila – kaže Jovičić. 

Iako loša ekonomska situacija pogađa i automobilsku industriju, kao najveću prepreku za širenje franšizne mreže Jovičić, ipak, vidi u neznanju i nezainteresiranosti. – Ljudi ne znaju ni što je to franšizing, ni što znači raditi ovaj posao. Oni koji nas zovu ne shvaćaju da prodaja dijelova nije tako jednostavna. To je zanat koji se uči i potrebno je oko godinu dana da se nauči posao. Svakako da taj period ovisi o afinitetu ljudi, ali primatelj franšize mora biti vrijedan i spreman stalno učiti, jer se tržište i potrebe mijenjaju, stalno se javlja nešto novo. Mi zato i nemamo mnogo primatelja, jer, zaista, ne želimo davati franšizu bilo kome, a svakako ne onima koji misle da će bez svog angažiranja zaraditi bogatstvo za kratko vrijeme – objašnjava Jovičić. 

Zbog negativnog iskustva koje su imali na tržištu Crne Gore još su oprezniji prilikom pregovora. U Crnoj Gori je, naime, 2012. pokrenuta franšiza, ali je vrlo brzo – već nakon godinu dana – cjelokupno poslovanje preuzela matična tvrtka. – Iz tog iskustva smo shvatili da franšiza nije za ljude koji ne žele poslovati po našim standardima, niti slušati naše savjete. Potrošili smo mnogo vremena i novca na edukaciju, naš čovjek je proveo pola godine na terenu, obučavao djelatnike i skenirao tržište kako bismo znali koje proizvode treba ponuditi, da bismo, na kraju, shvatili da nam je bolje preuzeti tvrtku u svoje ruke – objašnjava Jovičić. 

I pored toga, Jovičić kaže da, ukoliko nađu ozbiljnog primatelja na tom tržištu, ponovo bi razmislili o davanju franšize. – Pošto smo se "opekli", ne žurimo – naglašava. 

Foto: Nacional auto 

Kad razmišljaju o svom "idealnom" primatelju franšize, Jovičić kaže da to, prije svega, treba biti osoba koja je vrijedna, spremna raditi, učiti i poštivati pravila i standarde. – Poštenje se podrazumijeva. Jedno od naših osnovnih pravila je da kupac ne smije biti prevaren i da mora znati što je kupio, što je u ovom području često veliki problem. Mi, recimo, možemo ponuditi dio za japanski auto proizveden u Japanu, ali i jeftiniji, proizveden u Kini ili nekoj drugoj zemlji. Kupac ne smije biti prevaren ni izravno ni neizravno, niti se prodavatelj smije koristiti bilo kakvim trikovima ili igrom riječi da bi kupac na kraju kupio jeftiniji dio po cijeni originala – kaže Jovičić. Primatelji su, inače, u obvezi svu robu naručivati od Nacional auta. 

Oni bi, također, trebali biti "oči i uši" na lokalnom tržištu. – U Beogradu je neusporedivo bolje, ovo je veliki grad, u njemu se vozi veći broj automobila, dok u drugim mjestima u Srbiji nema toliko japanskih i korejskih vozila. Zato je važno da naši partneri poznaju potrebe svog tržišta – objašnjava on. 

Suprotno uobičajenoj praksi, u Nacional autu primatelji plaćaju "izlaznu" naknadu – riječ je, zapravo, o ulaznoj naknadi koja se plaća prilikom raskida ugovora. U trenutku sklapanja ugovora, primatelji su, pak, dužni osigurati ili bankarsku garanciju ili mjenicu u vrijednosti franšizne naknade. – U ugovoru se definira koliko su spremni uložiti u posao i u kojem vremenskom roku. Naravno, dio robe ne moraju odmah platiti, što je, također, dio naše potpore. Pored toga, dobivaju i sve poslovne softvere, a mi im pružamo obuku, učimo ih kako raditi, pa čak i kako opremiti radnju ili posložiti i izložiti robu. Po ugovoru, naravno, imamo obvezu kontrolirati njihov rad i ukazujemo im na neke propuste, te kako bi mogli pospješiti prodaju. Također i oni nama sugeriraju što možemo učiniti da bismo poboljšali prodaju – objašnjava Jovičić. 

Iako u ovom trenutku ne može sa sigurnošću reći kako će se dalje razvijati franšiza, Jovičić i dalje smatra da za one koji razmišljaju o pokretanju vlastitog posla – franšizing jeste jedno od najboljih rješenja. – Naravno, pod uvjetom da ne zaborave što je najbitnije u franšizingu – a to je način poslovanja. U branši kojom se bavim, ne treba lager ili dijelovi biti ono što će nekoga navesti da uzme franšizu, već provjeren i dokazan način poslovanja – kaže na kraju Jovičić.