Rast hotelskih franšiza i u Europi

U izvješću se ističe da je prije 10 godina tek oko jedne trećine hotela u Europi poslovalo „pod franšizom“. Danas taj udio iznosi nešto više od 40%. Rast je primjetan, ali postotak franšiznih hotela još uvijek nije dostigao pun tržišni potencijal, tvrde autori ovog izvješća. Posebno ako se usporedi sa situacijom u Sjedinjenim Američkim Državama, gdje udio franšiza iznosi 70% i predstavlja stabilan omjer koji se nije mijenjao u posljednjih pet godina.

– Iako je davanje franšize u Europi još uvijek manje rasprostranjeno u usporedbi sa SAD-om, nesumnjivi su dokazi da franšizing postaje sve popularniji – i kao način za širenje hotelskih lanaca, i kao atraktivan model koji omogućuje vlasnicima da zadrže veći stupanj kontrole. Davanje franšize posebno je važno za hotelske lance koji ulaze na nova tržišta, jer im omogućuje brzo širenje portfelja, oslanjajući se na lokalne partnere i operatore koji preuzimaju upravljanje hotelima, a koji često već imaju snažnu mrežu poslovnih veza s lokalnim turističkim agencijama, tur-operaterima i slično – objašnjava Stephen Collins, jedan od autora izvješća „Hotel Franchising in Europe 2019“.

Primjetno je, međutim, da se hotelski lanci teže „odriču potpune kontrole“ (potpisivanja franšiznog ili menadžment ugovora) nad svojim luksuznim brandovima, posebno ako se radi o reprezentativnim objektima. S druge strane, franšizno poslovanje jača i postaje sve poželjnije u segmentu hotela srednje klase.

Poslovanje u franšizingu, primjećuju autori ovog izvješća, nosi i nekoliko izazova. Čak i kad se radi o poznatom i „zvučnom“ hotelskom brandu koji vrlo dobro posluje na jednom europskom tržištu, ne može se sa sigurnošću očekivati da će tako biti na nekom drugom. Franšizno poslovanje u Europi djelomično je usporavala i nedosljedna, odnosno, različita pravna regulativa, koja se po pitanju franšizinga razlikuje od države do države.  Neke zemlje, poput Belgije, Francuske i Italije, imaju posebne zakone o franšizingu koji jasno određuju što bi se trebalo nalaziti u franšiznom ugovoru, dok u drugima ne postoji nikakva posebna regulativa te se ugovorne strane oslanjaju na postojeće građanske zakonike ili primjere dobre prakse.

Franšizing, ipak, ima i svojih prednosti. Hotelski lanci, prvo, raspolažu neusporedivo većim resursima tako da lako i vrlo brzo mogu odgovoriti na nevjerojatan tempo tehnoloških promjena, daleko brže od neovisnih hotelijera. Tu treba dodati i njihovo znanje, iskustvo i mogućnost da pošalju svoje stručnjake – bilo da se radi o marketingu, IT-u, menadžmentu, financijama ili drugim područjima – u bilo koji dio Europe, ako je primatelju franšize pomoć potrebna.

– Posljednjih godina, konsolidacija i akvizicije hotelskih lanaca, doveli su do onoga što imamo danas – udio franšiznih hotela postaje sve značajniji. Ovaj se trend posebno uočava kad analiziramo portfelje poznatih hotelskih lanaca. Po svemu sudeći, trend će se nastaviti – da bi stekli što veći udio na tržištu te zadržali vodeće pozicije, najveći će se lanci nastaviti širiti putem franšize – potvrđuje Sophie Perret, koautorica ovog izvješća.

Procjenjuje se da je u posljednjih pet godina udio franšiznih jedinica hotelske grupe Accor porasla s 37% na 48%, Hiltona s 32% na 51%, IHG-a do 56%. Zanimljivo je da Hyatt, koji se dugo deklarirao kao lanac koji ne nudi franšize u Europi, u posljednje vrijeme prodao nekoliko franšiza i spreman je aktivnije primjeniti ovaj model širenja.

Zanimljiv je i podatak koji iznosi konzultantska kuća Lodging Econometrics – gotovo polovica (47%) svih franšiznih hotela nalazi se u vlasništvu samo četiri velika franšizna lanca. Accorova franšizna mreža „drži rekord“ s 256 hotela i 35.073 soba. Marriott International ima 208 franšiznih hotela s 33.395 soba, pod brandom Hilton posluju 172 franšiza hotela s 26.466 soba, dok InterContinetal Hotel Group (IHG) ima 147 franšiznih hotela s 24.483 sobe.