Biznis koji biste slatko pojeli

Mada je po zvanju diplomirani pravnik, Mirjana Kostić je još devedesetih godina prošlog stoljeća došla na ideju i poželjela osnovati - čokolateriju. Nakon što je prošla obuke u zemljama poznatim po proizvodnji kvalitetne čokolade - Belgiji, Njemačkoj i Francuskoj - 2002. je otvorila prvu radionicu za ručnu proizvodnju čokoladnih pralina i prodavnicu u Beogradu. Tada se čokolaterija zvala Čokolada. Dvije godine kasnije, pakiranje je u potpunosti redizajnirano, a čokolada je dobila novo ime - Adore.

Danas, cjelokupan posao vodi njen sestrić Aleksandar Marić. Poslovanje je u njegove ruke prešlo još dok je bio student na Ekonomskom fakultetu. Znanje koje je stekao na smjeru Računovodstvo, revizija i financijsko upravljanje bilo mu je od velike pomoći u poslu. Tetka je i na njega prenijela ljubav prema čokoladi, pa je vođenje posla, samim tim, bilo slađe.

Još 2006. su osmislili koncept franšiznog poslovanja i te godine je otvorena i prva franšiza u Beogradu, koja djeluje i danas. Međutim, ubrzo su shvatili da tadašnji koncept nije bio na razini na kojem bi trebalo da bude, te su na njegovom usavršavanju radili od 2009. do 2011. Sada se mogu pohvaliti, kako kaže Marić, da je njihov franšizni sustav koncipiran kao razvijene franšize s tržišta Zapada.

Čokolaterija Adore je, čini se, sada potpuno spremna da se kao franšiza pojavi i na drugim tržištima. Trenutno su u aktivnoj potrazi za primateljima franšiza na tržištu Slovenije i Hrvatske. - Pošto smo imali više upita iz Slovenije, prvo smo tamo započeli promociju i već smo vodili neke pregovore. U Hrvatskoj smo u kampanju krenuli prije oko dva do tri tjedna. Svjesni smo da tek od rujna počinje sezona, a za sada samo osluškujemo tržišta i reakcije ljudi - kaže Marić.

Kriza se, kako kaže, još uvijek osjeća na tržištima na kojima traže primatelje, ali ona sama po sebi nije problem za širenje franšizne mreže. - Kriza bi, zapravo, trebala biti stimulans za pokretanje franšize. Budući da se radi o provjerenom poslovnom konceptu, samo manji broj projekata propada. Međutim, kriza je donijela problem financiranja. Franšize su, u principu, skupe, čak je potrebno više novca nego da se pokrene vlastiti posao. Rijetko tko ima svoj novac za pokretanje posla, a krediti i nisu tako "isplativi" - kaže Marić.

U Sloveniji i Hrvatskoj bi voljeli pronaći primatelja master franšize, ali su otvoreni i za opciju otvaranja single unit franšize, budući da su svjesni težine ekonomske situacije. - Nije jednostavno naći primatelja master franšize i više se javljaju za single unit, ali i takav primatelj jednog dana može prerasti u master - kaže Marić.

Ne žure sa širenjem franšizne mreže jer žele pažljivo izabrati primatelje. Prilikom izbora na odluku najviše utječe profil ličnosti ili firme, odnosno, njeno poslovanje. To ne znači da su početnici u startu eliminirani, već da ljudi s iskustvom u istom ili sličnom segmentu tržišta imaju prednost. - Važno nam je kako na proizvod i ovaj segment tržišta gledaju zainteresirani poduzetnici, pošto se radi o specifičnom proizvodu - čokoladi vrhunske kvalitete. Ta osoba treba znati kako se ovakve čokoladne praline promoviraju, prezentiraju. Često nam se događa da ljudi misle da se radi o proizvodu široke potrošnje, što Adore svakako nije. Ukoliko to razumije, bit će mu lakše postići uspjeh - objašnjava Marić.

Cijena franšize ovisi o potencijalu tržišta na kojem traže primatelje, odnosno, mogućnosti za otvaranje maloprodajnih objekata. Kao jednu od osnovnih prednosti ove franšize Marić ističe postojanje više poslovnih modela. Primatelj franšize bi, pored otvaranja maloprodajnih objekata, imao mogućnost i za razvijanje veleprodaje, bilo kroz distribuciju robe u specijalizirane, luksuzne trgovine ili kroz personalizirane korporativne darove. - Veleprodaja je tu da omogući nagli rast prihoda, dok maloprodaja služi za razvoj branda, pozicioniranje i vidljivost na tržištu - objašnjava Marić.

Kompletna investicija za otvaranje maloprodajnog franšiznog objekta u Srbiji kreće se od 15.000 do 20.000 eura i uključuje franšizne naknade, prvo punjenje i promociju otvaranja prodavaonice, ali i obuku. Postoji mogućnost uzimanja i štanda unutar trgovačkog centra, što košta od 10.000 do 12.000 eura.

Od ostalih naknada primatelji u Srbiji izdvajaju još za marketing, i to tri posto od godišnjeg prihoda bez poreza na dodanu vrijednost.

Adore za sada u Beogradu ima tri maloprodajna objekta u svom vlasništvu i jednu franšiznu prodavaonicu. Primatelja franšize bi voljeli pronaći u Novom Sadu.

Ulazna franšizna naknada za primatelje master franšize za tržišta Hrvatske i Slovenije iznosi 15.000 eura. Primatelji iz ovih zemljama su, također, u obvezi izdvajati tri posto od prihoda (bez PDV-a) za marketing. Marić objašnjava da su čokolaterije teško održive u gradovima s manje od 100.000 stanovnika. Čak je pri otvaranju važno uraditi i analizu osobnog dohotka mještana grada u kom se namjerava otvoriti trgovina. To možda ne vrijedi za Belgiju i Luksemburg, ali za ostale zemlje je gotovo pravilo.

Adore svoje proizvode distribuira i u Crnu Goru, a u vidu korporativnih poklona izvozi na tržišta Austrije, Hrvatske, Bosne i Hercegovine i Slovenije. Zanimljivo je i da su Adore praline bile zvaničan poklon bivšeg predsjednika Srbije Borisa Tadića, ali su se našle i na inauguraciji aktualnog predsjednika Srbije Tomislava Nikolića.

Marić kaže da je teško postavljati ciljeve za jednu godinu za tržišta koja su vrlo nestabilna, te ne želi prognozirati ishod tražnje primatelja franšize. Ono što bez sumnje može reći je da u narednih pet godina očekuju i teže značajnom proširenju na tržišta regije, kroz bilo koji od poslovnih modela koji su razvili: franšizu, distribuciju ili korporativne poklone.