Važno je voljeti nakit

Pretražujući po internetu, Vera Ignjatov, mlada poduzetnica iz Zrenjanina, naišla je na vijest o prvom Sajmu franšiza koji se održavao u Beogradu. Bilo je to 2010. Pročitala je popis sudionika, a najveću pozornost privukla joj je tvrtka modnog nakita Dve šmizle. Sasvim prirodno, budući da su njena dva fetiša nakit i cipele. - Naravno, otišla sam u Beograd na Sajam. Na štandu je tada bila jedna od suvlasnica s kojom sam opušteno razgovarala o mogućnostima suradnje - kaže ona na početku razgovora.

Bilo je i drugih zainteresiranih iz Zrenjanina, ali je franšizu pokrenula upravo Vera Ignjatov. Iako je kreacije i poslovni model tvrtke Dve šmizle bolje upoznala tek na Sajmu, koji se održavao sredinom studenog, dućan je otvorila već početkom prosinca. - Da sam više razmišljala, vjerojatno bih i više kalkulisala. Uzela bih papir i olovku i pravila računicu isplativosti investicije. Sve bi potrajalo mnogo duže. Ovako, bila sam nošena svojom velikom ljubavlju prema nakitu i, na sreću, zadovoljna sam izborom i poslovanjem - kaže Ignjatov.

Svoj prvi posao je i pronašla u prodavaonici nakita u Zrenjaninu. Tu je radila oko pet godina. - Pronašla sam se u tom poslu. Vjerojatno zbog velike ljubavi prema nakitu, koji i sama pravim, stekla sam veliki broj mušterija, koji i danas kupuju kod mene - kaže ona.

U franšiznom sustavu joj najviše odgovara to što joj franšizodavac daje ispoljiti svoju kreativnost. Naime, kada bi i sama osmislila komad nakita, sliku bi poslala u proizvodnju da se po tom modelu komad nakita izradi. Najčešće, njen prijedlog bude i uvažen. - Pratim trendove. Znam koje elemente imamo u proizvodnji, te od toga, najčešće, sklapam ogrlice i to "bogate", velike, jer ih obožavam. Te ogrlice koštaju od 40 do 60 eura, ali njih najviše i prodajem. Kupci mi kažu da su taman pomislili da se u prodaji ne može naći veća ogrlica, ali ja ih uvijek iznenadim - govori s uzbuđenjem Vera.

Ova tridesetogodišnjakinja kaže da je najviše uzbuđena kada ide u novu nabavku robe, što se događa svake treće subote. Moglo bi se reći da je odlazak u proizvodnju tvrtke Dve šmizle u Beogradu njena hrana za dušu. Mnoštvo elemenata, raznih oblika i boja, neminovno u njoj probudi inspiraciju. Uvijek izabere i nešto za sebe. Tu priliku koristi i da obiđe šoping centre, isprati trendove.

- Najviše volim kad idem u proizvodnju, ali i kada se vratim u svoj dućan gdje mogu složiti i izložiti nove komade nakita. U tome doista uživam. Za mene su, doista, najvažniji detalji cipele i nakit. Mogu obući obične traperice i bijelu majicu, ali s dobrim nakitom i cipelama, ta kombinacija izgleda savršeno. Bar je to moj ukus i izbor - kaže ona.

Koliko je zaljubljena u svoj ​​posao govori i činjenica da je prvih mjeseci od otvaranja dućana sama radila. Po cijeli dan je provodila u dućanu. - Kada se to loše odrazilo na moj imunitet i kada sam se razboljela, odlučila sam posao ipak podijeliti sa sestrom. Jednostavno, nisam mogla izdržati taj tempo i nije bilo potrebe - kaže ona.

I u razgovoru s njom se vidi da joj je nakit, doista, pasija. Baš kao i cipele. Da ima novca, odmah bi uzela, kako kaže, franšizu tvrtke koja prodaje cipele. Ako bi mogla birati, to bi prvo bio Aldo zbog, kako kaže, najboljeg odnosa cijene i kvalitete. - Nažalost, sav novac koji zaradim uložim u nove nabave robe za dućan. Pored toga, Zrenjanin je "mrtav grad" i ovdje je, općenito govoreći, teško poslovati. Grad nema ni potencijala što se praćenja trendova tiče, kao ni po pitanju ponude i potražnje - kaže ona.

Konkurent joj je dućan s početka priče, u kojem je i sama radila, ali kaže da je njihova ponuda potpuno drukčija i gravitira jeftinijem nakitu. Osim tog dućana nakit prodaje još i P....S....Fashion, franšizni modni lanac iz Čačka. - Zdrava konkurencija je uvijek dobrodošla. Kad drugi imaju posla, onda ću sigurno imati i ja - kaže ona.

Mušterije su joj obično starije gospođe, žene u mirovini i, kako primjećuje, profesorice. Mlađi obično dolaze kada kupuju poklon za 18. rođendan i slično. - Jedna moja mušterija ima više od trideset ogrlica. Moglo bi se reći da je kolekcionar. Druga "obožavateljica" živi u Njemačkoj i svaki put kada dođe kupi sedam ili osam ogrlica. Moji kupci su navikli da donosim nove komade svaka dva do tri tjedna. Kad stigne nešto novo, uvijek ima posla - kaže ona.

Mada u Srbiji svaki poduzetnik ima neku muku, ova mlada poduzetnica se ne žali mnogo. Kaže da joj nije bilo teško pokrenuti tvrtku, o "papirologiji" se brine knjigovođa, a odličnu suradnju ima i sa ženom od koje iznajmljuje poslovni prostor. - Jedino me nerviraju izdaci za zelenilo i čistoću, i to samo zato što u Zrenjaninu nema ni zelenila ni čistoće. Nekada sam primorana smeće iz dućana poneti svojoj kući, jer često ne dođu na vrijeme da ga odnesu - kaže ona.

Međutim, koliko voli nakit i posao kojim se bavi, Vera Ignjatov je potvrdila još jednom gestom - na pitanje može li poslati svoje fotografije, kroz osmijeh je odgovorila da već ima neke, ali da će napraviti nove, sa novom ogrlicom koja joj se jako dopala.