Luksuz je ekskluzivan

Mnogi luksuzni brendovi iz industrije mode, modnih dodataka i nakita polaze od toga da je franšizni ugovor dugoročni ugovor o ekskluzivosti s precizno određenim trajanjem i teritorijem koju licenca pokriva, kao i sa minimalnim očekivanim obrtom i rezultatima poslovanja. Recimo, postoje luksuzni brendovi koji ne naplaćuju ulaznu naknadu niti fiksnu redovitu naknadu, ali svakako uzimaju određen postotak od prodaje.

Dok bi "obični" franšizni sustavi pristali potpisati franšizne ugovore a da prije toga nisu pronašli odgovarajuću lokaciju za poslovni prostor, tvrtke luksuznih brendova će potpisati ugovor samo i jedino ako je lokacija osigurana. Već na temelju ovih prvih uvjeta, jasno je zašto franšizne ugovore s tvrtkama luksuznih brendova uglavnom sklapaju dovoljno velike i iskusne tvrtke s lokalnih tržišta koje mogu jamčiti poštivanje striktnih ugovornih obveza. 

Inače, trajanje franšiznog ugovora varira od pet do osam godina, a dogovara se i nakon kojeg vremenskog razdoblja primatelj franšize treba renovirati i opremiti poslovni prostor novim namještajem – najčešće, na svake tri ili četiri godine poslovanja.

Kada su luksuzni brendovi u pitanju, ne treba posebno naglašavati da je početna investicija vrlo visoka i da najveći dio tog novca odlazi na uređenje i opremanje prodajnog prostora. Praksa kaže da je potrebno uložiti između 2.000 i 12.000 eura po četvornom metru – što, također ne treba zaboraviti, ide na račun primatelja franšize. Primatelj franšize treba znati da se oko ovih iznosa ne pregovora i da se sav namještaj i druga oprema za uređenje prostora kupuje preko davatelja franšize. Samo određeni manji brendovi dopuštaju da dio opreme bude izrađen i nabavljen lokalno, međutim, u tom slučaju, mora ispunjavati arhitektonske i dizajnerske specifikacije brenda.

Zbog vrlo visokih početnih ulaganja, franšizne trgovine luksuznih brendova mogu računati na povrat investicije tek za četiri do pet godina od početka poslovanja. Drugi, ne manje važan aspekt franšize luksuznih brendova vezan je za marketing, pošto se očekuje da primatelj franšize odvaja između pet i osam posto od svog godišnjeg prometa za marketinški fond marke, koji se zatim koristi za promociju na internacionalnom nivou.

Treba naglasiti da se, recimo, na tržištima Istočne Europe, koja su u razvoju i koja bi tek mogla očekivati ​​dolazak najvećih luksuznih brendova, površina prostora za trgovine kreće od 100 četvornih metara za prodavnice nakita do 250 četvornih metara za luksuzne brendove odjeće, obuće i modnih dodataka. Primatelj franšize bi trebao imati prethodno iskustvo u prodaji, posebno u oblasti modne industrie. U korpus uvjeta koje bi primatelj franšize trebao ispuniti ulaze i odabir posvećenog tima zaposlenika, solidna financijska solventnost, visok stupanj razumijevanja potreba kupaca luksuznih brendova (kreirana baza podataka), i najzad, izražena motiviranost da se određeni luksuzni brend promovira i razvija na lokalnom tržištu.

Osim toga, važno je znati da postoje i brendovi koji se ne šire kroz franšizu (Louis Vuitton), kao i brendovi koji imaju franšizne trgovine u vrlo ograničenom broju zemalja (Prada, Hermes, Chanel, Ralph Lauren). S druge strane, u luksuzne brendove koji se šire kroz franšizu (izuzev u glavnim gradovima u kojima isključivo otvaraju trgovine u svom vlasništvu), između ostalih, spadaju Giorgio Armani, Dolce Gabbana, Christian Dior, Tiffany's, Cartier, Saks Fifth Avenue, Harvey Nichols.

Neki od luksuznih brendova prisutni su i na ovim prostorima. Slovenska tvrtka Sportina Group franšizni je zastupnik više od 50 brendova na području jugoistočne Europe, a među luksuznim brendovima se nalaze Armani Collezioni, Armani Jeans, Emporio Armani, Burberry, Ice Iceberg, Just Cavalli, Cerruti 1881, Polo Ralph Laurent, Salvatore Ferragamo, Jimmy Choo. Sportina zastupa Hugo Boss na području Hrvatske, dok je u Srbiji to tvrtka Movem. Pored dvadesetak drugih modnih brendova, srbijanska tvrtka Fashion Company franšizni je zastupnik luksuzne talijanske marke Cesare Paciotti.