Za sreću treba dvoje

Borko Lazović, vlasnik fast food-a Giros Borko, isprva je i sam bio primatelj franšize. Nekoliko godina je prodavao peciva tvrtke Fornetti. Uvidjevši snagu koncepta, odlučio je pokušati razviti franšiznu mrežu, ali prodajući - giros.
- Nekoliko godina sam ljetovao u Grčkoj i giros mi se učinio primamljivim. Gotovo da se uopće nije prodavao u Beogradu. Želio sam giros da preselim iz Grčke u Srbiju - kaže Lazović.

Prije šest godina otvorio je vlastiti fast food lokal u centru Zemuna, a nakon četiri godine dao i prve franšize za dva lokala u Beogradu. Međutim, Lazović kaže da se nenadano brzo "opekao" sa primateljima franšiza.

- Giros je specifičan i zahtijeva određenu umješnost pri pečenju. Ukoliko netko tko posluje pod mojim brendom, primjerice, ne ispeče meso kako treba, može nanijeti veliku štetu ugledu tvrtke - kaže Lazović. U svakom slučaju, s prva dva franšizoprimca poslovanje nije teklo kao što se očekivalo, i te dvije radnje su zatvorene.

Lazović je od tada počeo baviti isključivo distribucijom mesa za druge restorane, mada ni jednog trenutka nije u potpunosti odustao od ideje širenja putem franšize. Lazović naglašava da sada postoje dvije opcije za one koji žele prodati njegov giros: da posluju franšizno - pod njegovim brendom i uz potporu njegove tvrtke; ili klasičnom distribucijom - da uzimaju meso za giros od njega, a da svoj brend razvijaju sami. Sam Lazović se i dalje radije odlučuje za drugu opciju, ali nije odustao od franšiza - za desetak dana bi trebao biti otvoren franšizni objekt u na Novom Beogradu.

Spravljen po grčkoj recepturi, od pilećeg ili svinjskog mesa, giros Borko trenutno može se proba u 15 fast food restorana koji se nalaze u Subotici, Sremskoj Mitrovici, Vranju, Novom Sadu i Beogradu.

- Vlasnici tih lokala giros naručuju od mene. Također, bez obzira što ne postoje striktne obveze, pomažem im u opremanju lokala, nabavci opreme, savjetujem ih na početku poslovanja ne bi li izbjegli određene teškoće koje sam i sâm iskusio na početku - objašnjava Lazović i dodaje da je za pokretanje ovog biznisa potrebno oko 6.000 ili 7.000 eura u zavisnosti od opreme koja se nabavlja.

Mnogi davatelji franšize kažu da su vrlo oprezni i da pažljivo biraju primatelje franšize, jer je očuvanje brenda uvelike obveza i franšizoprimca. Poslovanje, međutim, često ne ide željenim tijekom, posebno kada su tržišta - kao srpsko - u razvoju, a time je i svijest o obostranom interesu u franšiznom sustavu nedovoljno razvijena. I pored realnog izazova, ne znači da treba odustati od franšize kao koncepta - baš kao u slučaju Borka Lazovića. Odgovornost je pritom veća za kreatora i franšizodavca - da adekvatnom pripremom, kvalitetnom obukom i pažljivom selekcijom - često i uz stručnu pomoć sa strane - odabere dobre primatelje za svoj sustav.