Poduzetnik s dušom

Nakon pet godina rada, Elizabeta Planinić, začetnica franšiznog koncepta Čuvar sjećanja, uvidjela je da postoji velika potreba za uslugom koju nudi – čišćenje i održavanje grobova – te da je idealno posao proširiti kroz franšizing. Kada smo prije godinu dana prvi put razgovarali s Elizabetom, ona je tek razvijala franšizni koncept. Danas, ima daleko jasniju sliku na koji bi način uspješno proširila franšiznu mrežu i nakon mnogo "pročitanih stranica" i razgovora s ljudima, zaključila, kako sama kaže, da je jedna od najvažnijih karika franšiznog sustava – primatelj franšize. – Mnogo sam literature o franšizingu pročitala i, zapravo, shvatila da se sve pogreške mogu uspješno izbjeći ako je primatelj franšize osoba kompatibilna s davateljem franšize. Stoga sam najviše vremena provela u promišljanju, kakva bi to osoba trebala biti – koje moralne vrijednosti i emocije mora imati u sebi koje bi mogla projicirati na poslovanje – kaže ona na početku razgovora za Franchising portale.

Iako je profil primatelja franšize stavljen u fokus franšizne suradnje, ipak treba napomenuti da je Čuvar sjećanja profitabilan posao koji svake godine bilježi 50 posto rasta i u broju klijenata i u prihodima. Poželjni primatelj nije ipak onaj koji ima jedino zaradu kao motiv, iako se podrzumijeva da to jeste smisao svakog biznisa. Elizabeta Planinić to je jasno naznačila u franšiznom prospektu i naglasila da primatelj mora imati visoku i izraženu poslovnu etiku. Osim toga, primatelj mora imati visoku empatiju i razumijevanje za ljude, mora više slušati nego pričati. – Mora biti predan poslu i prilagodljiv. Mora biti organiziran i spreman u autu imati i pete, ako je žena, i gumene čizme. Mora imati ispravan stav prema svim nacionalnostima i religijama, pogotovo onima koje su prisutne u zemlji u kojoj živi. Mora biti dosljedan i spreman da sam sve za početak radi kako bi u budućnosti, kada delegira zadatak ostalim suradnicima, znao što točno traži od njih – kaže ona.

Elizabeta je na ideju o poslu došla nakon smrti svoje majke, koja je sahranjena u inozemstvu, tako da ne može o poslu govoriti bez emocija. Posao je, jednostavno, takav. Stoga je za nju važno da se primatelj franšize može povezati s emocijom klijenta. – Ne projiciramo kukanje i žaljenje. Ako nas neka priča dirne, pustimo suzu i ne sramimo se toga. Ne potičemo žaljenje, već zahvalnost spram svih osoba kojih više, nažalost, nema i s pijetetom se odnosimo prema njima – objašnjava ona.

Doista, rijetko se susreću franšizni sustavi u kojima je profil primatelja franšize tako specifično i temeljito opisan. Zbog svega ovoga, pitali smo Elizabetu Planinić i...

Sigurno su Vam se u proteklih godinu dana javljali ljudi s upitima za franšizu. Kakva su iskustva?

O, da. Moram reći da su me kontaktirali ljudi iz bivše Jugoslavije, što sam očekivala, jer je projekt Čuvar sjećanja u tim granicama vrlo poznat. Kontaktiralo nas je puno ljudi, ali uvjet je da popune naš upitnik, razgovor se nastavlja samo nakon tog koraka. Bilo je raznih iskustava, od toga da nisu pitali za cijenu, ali su u isto vrijeme samo o novcu pričali. Bilo je toga da smo pričali o vrijednosti, a o novcu ne. Bilo je da smo pričali o emocijama, i samo to. Smatram da se premalo zna o ovom načinu poslovanja, pa postoji velika zadrška kod ljudi. Voljela bih da se razbije ta fama oko franšiziranja, i da se zaista pokrene lavina, jer ova usluga je kao voda, potrebna svakom čovjeku, pa zašto ne sudjelovati u procesu pomaganja koji ima nevjerojatan efekt.

Znači li to da je primatelj franšize najslabija karika u franšiznom odnosu, ili specifičnost poslovnog modela koji nudite to zahtijeva?

Da, moj zaključak jest da primatelj i davatelj moraju biti kompatibilni. To je kao brak, kao u ljubavi, dvije strane moraju gledati u istom smjeru. Kako će se neki budući problemi, prepreke i situacije prevazići ako ne postoji razumijevanje?! Možda griješim, ali sigurna sam da je prava osoba ona koja će se identificirati s potrebom ove plemenite usluge i da će se vrijednosti samo multiplicirati.

Zanimljivo je da ste među 10 pitanja na koja primatelj treba odgovori stavili i ovo: "Tko je vaš uzor i kakva su vam životna načela?" Zašto Vam je to važno?

Svi mi učimo tijekom života. Nekome je to nametnuo posao, nekome život, a za mene je bitno od koga i na čijim životnim pogreškama učimo. U ovom svijetu u kojem moral i etika postoje u tragovima, trebamo se svim silama oduprijeti suprotnostima i postupati etično i moralno. Načela su također vrlo bitna, pogotovo u ovom poslu. Emocije su najskuplja kategorija, ljudi se ne otvaraju lako. Ovaj posao je prožet emocijama, i na meni je velika odgovornost da odaberem osobu koja će biti nečiji oslonac i nečija utjeha.

Od svega što ste naveli na svojoj internetskoj stranici, što je Vama najvažnije kad birate primatelja franšize Čuvar sjećanja?

To se nekako cijelo vrijeme ovog razgovora provlači. Osim svega navedenog, poželjno je da netko ima ambiciju, ali da se može prilagoditi utvrđenom sustavu rada. Da vjeruje u moje već učinjene i potvrđene pogreške, da ih ne bi ponovili. Kako se najjednostavnije kaže, franšizom kupujete nečije ispravljene pogreške.

U prvom tekstu nismo pisali o uvjetima, tek ste razvijali franšizu. Osim profila idealnog primatelja, kakvi su financijski uvjeti za zainteresirane te kojim će se modelom franšiza širiti izvan Hrvatske?

Vrlo sam fleksibilna i otvorena za bilo kakve dogovore i prijedloge. Bitnija mi je činjenica da se sa širenjem krene, nego da inzistiram na cijeni. Stoga, ako se netko nađe u profilu koji tražimo, ako ima te vrijednosti, ambiciozan je, želi promijeniti svijet na bolje tako što će umiriti prvo jednu dušu, pa onda mnogo drugih ljudi koji trebaju utjehu, neka se javi da krenimo dalje mijenjati svijet.