Tržište otvoreno za franšize

Francuska je jedno od najperspektivnijih tržišta kada je u pitanju franšizing – ističe se i po broju franšiznih sustava, broju zaposlenika u franšiznom sektoru, ali i povoljnoj poslovnoj klimi, potpori države i financijskih institucija.

Franšizna industrija u Francuskoj doživjela je pravi boom u posljednjih deset godina. Istraživanje tržišta pokazuje da je 2010. godine u Francuskoj bilo 1.477 franšiznih sustava (davatelja franšize), unutar kojih je poslovao 58.351 primatelj franšize. Samo deset godina kasnije, broj franšiznih sustava popeo se na 1.927, dok se broj primatelja franšize povećao na 78.032. Ukupno, pojedinačni primatelji franšize zapošljavaju gotovo 670.000 ljudi. Ovaj porast pokazuje da poduzetnici prepoznaju prednosti franšiznog poslovnog modela, a uočava se i da sve više stranih tvrtki ima ambiciju proširiti svoje biznise na ovom tržištu.

Ovakav stupanj razvoja rezultat je dobre poslovne klime i potpore institucija koje zadovoljavaju potrebe poduzetnika zainteresiranih za franšizing. Primjerice, poduzetnicima koji žele uzeti franšizu puno je lakše dobiti bankovne kredite i proizvode koji omogućuju nesmetan početak poslovanja. Gotovo da nema banke koja ne podržava franšizno poduzetništvo. Osim toga, afirmaciji i jačanju franšiznog sektora aktivno pridonose Francuska franšizna federacija i međunarodni sajam franšiza Franchise Expo Paris, jedan od najvećih i najvažnijih franšiznih događaja u svijetu, koji okupi više od 500 davatelja franšize i privlači više od 35.000 posjetitelja. 

Francuska također ima dugu tradiciju franšizinga – prvi franšizni koncept pojavio se na tržištu 1929. godine. Bila je to privatna škola Pigier, koja i danas postoji i daje franšize. Najveći broj franšiznih sustava, jedna petina ukupnog broja, pokriva područje trgovine. Koncepti brze hrane također imaju veliki udio, kao i sektor usluga za individualne klijente. Zanimljiv je podatak da čak 42% domaćih tvrtki ima franšizne jedinice izvan granica Francuske, a najčešće se šire u zemljama Europe, Bliskog istoka i Sjeverne Afrike.

Modeli širenja

Kada dolaze u Francusku, većina stranih franšiznih sustava odlučuje se za model širenja putem master franšize, što je općenito najčešći oblik širenja izvan domaćeg tržišta. Međutim, Francuska je prilično veliko tržište, a praksa pokazuje da mnogi strani davatelji pribjegavaju segmentaciji – naime, rijetko se daje master franšiza za cijeli teritorij Francuske. Puno je uobičajenije da se teritorij podijeli na pet ili šest područja i da se, barem u početku, primatelju franšize daje licenca samo za jedno područje (recimo, sjever Francuske). Budući da je lakše razvijati poslovanje i održavati standarde kvalitete na manjem području, ova segmentacija smanjuje poslovne rizike za obje strane. Ako primatelj master franšize postigne zadovoljavajuće rezultate, može kupiti pravo i za druga područja.

Izravni franšizing, odnosno, davanje pojedinačnih franšiza (single unit) prakticira se u slučaju da davatelji franšize dolaze iz susjednih zemalja. To potvrđuju i primjeri nekoliko tvrtki iz Nizozemske i Španjolske koje izravno upravljaju mrežom pojedinačnih primatelja u Francuskoj. No, ovaj model može biti malo kompliciraniji za davatelja, pogotovo u slučaju kada trebate raditi s većim brojem primatelja. S druge strane, upravo zato što je svijest i znanje o franšiznom načinu poslovanja u Francuskoj na zavidnoj razini, davatelj, odnosno, primatelj master franšize neće imati većih problema u pronalaženju novih partnera i razvoju mreže na cijelom teritoriju.

Međutim, prije nego što krenu u „osvajanje“ Francuske, svim se davateljima savjetuje da provedu istraživanje tržišta: ispitaju potražnju za proizvodima ili uslugama koje pruža franšizno poslovanje; na kojim mjestima i na kojim bi lokacijama biznis imao najveće šanse za uspjeh i, konačno, kakve su navike i običaji domaćih potrošača.

Regulacija i poduzetnička etika

Davatelji franšize koji dolaze u Francusku trebaju znati da franšizing u ovoj zemlji nije reguliran posebnim zakonom o franšizingu, već da je ta suradnja regulirana elementima francuskog trgovačkog prava. Jedini uvjet postavljen za davatelja franšize je da mora registrirati svoj zaštitni znak (žig) kako bi njegovi primatelji franšize mogli poslovati pod istim brandom.

Prema francuskom Code de commerce, davatelji franšize imaju obvezu tzv. predugovorne obavijesti, najmanje 20 dana prije potpisivanja ugovora o franšizi. Naime, davatelj je dužan dostaviti dokument koji sadrži sve ključne podatke, pokazatelje i podatke o brandu, poslovanju, poslovnoj bilanci, elementima ugovora. Na taj način, primatelji franšize dobivaju točnu sliku o potencijalu sustava kojem žele pristupiti. Ova razina transparentnosti koja se očekuje od davatelja franšize i odnos povjerenja koji trebaju izgraditi s budućim partnerima također je rezultat posebne poslovne etike koja se njeguje među poduzetnicima u Francuskoj. Na to bi trebali obratiti pažnju svi brandovi koji planiraju proširiti svoje biznise na ovo tržište.