Netipična cvjećarnica Maje Bohosiewicz

Po nekom nepisanom pravilu, glumci uglavnom otvaraju restorane ili kafiće. Vi ste se ipak odlučili za cvjećarnicu. Zašto?
Maja Bohosjevič: Zapravo, dogodilo se to sasvim slučajno. Uopće nismo planirali pokretati vlastiti biznis – i zaručnik i ja smo već imali izgrađene karijere u drugim branšama. Tomaš je iz poslovnog svijeta, moj je posao čisto umjetnički. Ideju za koncept koji podrazumijeva da se buketi cvijeća aranžiraju te dostavljaju u elegantnim kutijama, pronašla sam u inozemstvu. Bila sam oduševljena, tako nešto nije postojalo u Poljskoj. Međutim, bila je to tek očaranost idejom, bez ikakvog poslovnog potencijala u mojoj glavi. No, moj zaručnik je odmah rekao: „Budući da ovakvog proizvoda nema u Poljskoj, zašto ne budeš prva na tržištu?“ Ja, inače, ne vjerujem u biznis koji se pokreće samo zarad novca. Prije svega, morate imati ljubavi, strasti, želje ako želite raditi nešto što vas čini srećnim. Tek nakon toga dolazi profit. Srećom, cvijeće je moja strast!

Ako temeljite biznis na svojim strastima, lako se može dogoditi da bankrotirate i plaćate svoje dugove do kraja života. Biznis zahtijeva solidan plan...
Maja: Istina, nije svaka strast profitabilna. Ne možete zaraditi ako kupujete luksuzne torbe (smijeh). Ozbiljno, daleko od toga da ovam poslu nismo pristupili analitički. To je, na kraju krajeva, Tomaszev "teritorij". On ima nevjerojatnu sposobnost da odbaci sve prednosti ovog posla i napiše listu razloga zbog kojih je osuđen na neuspjeh – a onda, nakon samo nekoliko minuta, napravi poslovni plan po kojem će taj isti posao, koji je prethodno osuđen na neuspjeh, doživjeti procvat.
Tomasz Kwaśniewski: Graditi biznis znači da ste objektivno i pažljivo sagledali sve aspekte tog koncepta. Sa svim pozitivnim i negativnim stranama. Ponekad je to vrlo teško. Kada analizirate nešto što radite, teško je ostati kritičan. Ljudi obično prave kardinalne pogreške kada se fokusiraju samo na pozitivne strane. Problemi će se prije ili kasnije pojaviti, pa je bolje biti spreman nego iznenađen.

Jeste li istražili tržište prije otvaranja cvjećarnice?
Maja: Bilo je to teško izvesti. Odlučili smo, jednostavno, pitati naše prijatelje i obitelj kako im se sviđa cvijeće pakirano u kutijama te koliko bi bili spremni platiti za to. Mi smo pošli od pretpostavke da svatko kupuje buket cvijeća s vremena na vrijeme. Ako ne svakog tjedna, onda barem za posebne prigode: rođendane, 8. ožujak, Valentinovo, godišnjicu braka... Međutim, moram priznati da me je ozbiljno uplašila pomisao da nećemo imati dovoljno klijenata. Ruže je potrebno naručivati ​​svaki dan, od svake boje po 200-300 komada. Ako ih ne iskoristimo za dva dana, moramo ih baciti. I s tim, tisuće zlota dnevno. Zamislite koliko se gubi na mjesečnoj razini! Stoga smo na samom početku uzeli najmanju moguću količinu cvijeća. Srećom, brzo smo počeli dobivati ​​velike narudžbe, a klijenti su uglavnom bile tvrtke. Ovim konceptom bili smo prvi u Poljskoj, a zatim su se pojavile i druge cvjećarnice – koje su nas oduševljeno kopirale. To je veliki kompliment! No, mi smo već imali dobro izgrađenu poziciju na tržištu te se nismo morali bojati konkurencije.
Tomasz: Konkurencija gradi tržište. Kako potreba raste, sve više ljudi dolazi u naš dućan. Ljudi prvo vide cvijeće u kutijama, a onda počinju postavljati pitanja, tražiti po internetu, gledati koji su brandovi najbolji... Mi imamo jaku PR službu, puno ulažemo u marketing, pozicioniramo se kao ekskluzivni brand. Za sada, to dobro funkcionira.

Koliko je vremena trebalo da se posao razradi?
Maja: Na samom sam početku rekala: "Tomek, izračunaj troškove i odredi koliko će nam trebati, i koliko dugo, ulagati u ovaj posao da bi preživio." Shvatili smo da će nam trebati od šest do osam mjeseci prije no što Flower Store počne poslovati u plusu. No, ispostavilo se da niti jednog mjeseca nismo morali dodati ni zlota!

Radite zajedno. Utječe li to na vaš privatni život?
Tomasz: Podijelili smo svoje odgovornosti prema željama i karakteru te se, zapravo, savršeno nadopunjavamo.
Maja: Da, vrlo smo precizno podijelili svoje zadatke. Ja sam zadužena za marketing, vizuale, odnose s javnošću i medijima, društvene mreže. S druge strane, Tomasz je zadužen za organizaciju samog posla. On je "dokazani poduzetnik", ima mnogo više iskustva, vodio je tvrtke koje su neusporedivo ozbiljnije od cvjećarnice. Naravno, bude i neslaganja, ali je važno da se lako pomirimo. Postoje stvari oko kojih se oboje moramo složiti, i one o kojima svatko može imati vlastito mišljenje. 

Dolazite li redovito u cvjećarnicu?
Maja: Naravno, ne postoji posao koji se "vodi sam". Naravno, nije to rizičan posao kao kad imate restoran, ali zahtijeva stalno praćenje. Iako se većina stvari može obaviti izdaleka, ne prođe niti jedan dan bez odlaska u dućan. Ako ništa drugo, barem da se uvjerim da je sve čisto, uredno te da su svi klijenti lijepo usluženi.