Četvrtak
14.04.2016
Minicards posluje u Srbiji već devet godina, a stalci s karticama na kojima je predstavljena lokalna turistička ponuda, postavljeni su u nekoliko gradova Srbije, te u Crnoj Gori.
 

Kada su Jelena i Vojislav Nestorović 2007. godine posjetili Budimpeštu, u jednom su hotelu naišli na zanimljiv koncept predstavljanja ponude grada – Minicards. Budući da su prvi put boravili u glavnom gradu Mađarske, svidjelo im se što su se, proučavajući kartice, mogli na jednom mjestu za 15-tak minuta upoznati s onim što grad pruža. Minicards je poznat sustav, prisutan u više od 100 metropola svijeta, koji turistima daje preporuke i informacije o najljepšim mjestima u gradu u kojemu borave. Ove simpatične preporuke tiskane su na kolornim karticama veličine vizit-karte, na engleskom jeziku, s kartom na poleđini kartice i svim potrebnim informacijama koje pomažu strancu doći do željenog mjesta. Pored toga, svaka "minikartica" pruža donositelju i neki popust ili poklon, te ih turisti rado koriste.

Minicards se mogu naći u hotelima i hostelima, turističkim info pultovima, mjestima gdje se očekuje dolazak većeg broja turista, pojedinim veleposlanstvima... Za sada su dostupne u Beogradu, Subotici, Novom Sadu, Podgorici

Po povratku u Beograd, Jelena i Vojislav počeli su se raspitivati postoji li sličan koncept u Srbiji, a nakon što su se uvjerili da takve ponude nema, stupili su u kontakt s nizozemskom tvrtkom Minicards. Nakon nekoliko mjeseci, njihova Agencija Nestorović postala je primatelj master franšize za teritoriju Srbije i Crne Gore. –Ugovor smo potpisali na neodređeno vrijeme, s tim što je u prvih pet godina bilo daleko više međusobnih obveza, posebno u dijelu izvještavanja, prometa, vidljivosti na tržištu... Po isteku tih pet godina, kada je izgrađeno i međusobno povjerenje, ključne obveze koje su ostale su financijske, u vidu franšiznih nadknada – objašnjava Vojislav Nestorović.

Postojala je mogućnost, kako objašnjava Nestorović, da od davatelja dobiju kompletnu opremu, stalke, kartice, dizajnerska rješenja. Uspjeli su ispregovarati da sve naprave sami, te da sve što im je potrebno, nabave u Srbiji, naravno, pod supervizijom davatelja franšize iz Nizozemske.

Minicards se nalaze na oko 90 lokacija u Beogradu – prije svega u hotelima i hostelima, turističkim info pultovima, mjestima gdje se očekuje dolazak većeg broja turista, pa čak i u nekim veleposlanstvima. Minicards je razvijen i u Subotici, Novom Sadu i Podgorici, u nešto manjem obimu.

– Minicards je gradski koncept koji treba pomoći turistima da se snađu u gradu. U manjim gradovima turisti lakše otkrivaju što posjetiti, gdje jesti i slično, dok to u velikom gradu nije moguće – objašnjava Nestorović.

Struktura samih kartica unaprijed je zadana, jedan se dio kartica odnosi na segment "see&do" (što vidjeti i raditi) u kojem se predstavljaju razne znamenitosti, kulturne ustanove, ambijentalne cjeline i slično, drugi segment su hrana i piće, a treći, uslužne djelatnosti poput rent-a-cara, praonice, mjenjačnice... – Shodno ovoj strukturi i mi idemo ka klijentima. Svojevremeno smo imali suradnju sa Gradskim sekretarijatom za kulturu koji nam je omogućio predstaviti sve ustanove kulture grada. Naša misija i jeste da kroz Minicards predstavimo grad na drukčiji način u odnosu na uobičajenu sliku te pokušamo promijeniti uvriježeno mišljenje da ljudi dolaze ovdje samo zbog noćnog života. Mi im želimo ukazati i na postojanje Muzeja Nikole Tesle, Andrićev muzej ili Madlenijanum – kaže Nestorović.

Minicards posluje i u zemljama regije, prisutan je u Sarajevu u BiH, te u nekoliko gradova u Hrvatskoj. Primatelji franšize, prema riječima Vojislava Nestorovića, razmjenjuju iskustva i pomažu jedni drugima posebno oko dizajna i tiska, budući da je vrlo izazovno na maloj površini predstaviti određenu znamenitost, muzej, restoran. – Mogli bismo reći da je Minicards franšiza prilično fleksibilna. Sve ono što je okom vidljivo –izgled kartice, stalaka – mora biti unificirano, a sam način poslovanja više ovisi o primatelju franšize – objašnjava Vojislav Nestorović.

Nisu, kako kažu, razmišljali uzeti još neku franšizu, ali su im se javljali slični sustavi i nudili im da postanu primatelji. Iako su, kako kažu, pojedini koncepti bili vrlo zanimljivi, zbog visokih inicijalnih naknada nisu mogli prihvatiti ponudu. – Problem u Srbije je to što banke ne odobravaju kredite za dobru poslovnu ideju, a takvi bi krediti zaista imali smisla kada je franšiza, kao provjereni koncept poslovanja, u pitanju. Podrška početnicima u poslu je, u tom smislu, nedovoljna – kaže on i dodaje da su svoj biznis sami financirali.