Kad sustav funkcionira

Loris Calligaris je tri i pol godine radio kao vozač taksija za Taxi Cammeo u Rijeci. Kad je, međutim, ovaj taksi-prijevoznik odlučio razviti franšiznu mrežu, Calligaris se našao među nekolicinom starijih i iskusnijih vozača iz Rijeke kojima je Taxi Cammeo ponudio osamostaljenje – tako što bi postali primatelji Taxi Cammeo franšize. – Mi smo, takoreći, pionirski ušli u to. Pozvani smo na razgovor s poslodavcima Taxi Cammea, oni su nam objasnili što znači poslovati u franšizi, pokazali kako bi sustav trebao fukcionirat i što možemo očekivati ​​– prisjeća se prvih koraka.

Ponuda je, kako kaže, bila primamljiva. Nastavit će raditi i voziti taksi pod poznatim brandom, pod odličnim uvjetima, u razrađenom sustavu, ali opet za sebe. S jedne strane, osamostaljenje je bilo veliki izazov, a s druge, pothvat koji bi mu se mogao dobro isplatiti. – Izgledalo je to puno bolje nego samo radit za nekoga – kaže Calligaris.

Primatelj je franšize trebao otvoriti firmu, dobiti dozvolu grada Rijeke, pribaviti potrebne licence te kvalifikacije, potpisati franšizni ugovor. Calligaris kaže da im uopće nije bilo teško pokrenuti poslovanje. – To možda jeste neobično, jer mi dolazimo iz svijeta običnih vozača i zaista nismo imali nikakav kapital. Međutim, Cammeo je imao takav pristup s primateljima franšize, da nam je u svemu pomogao, čak i financijski. Pokrili su nam troškove osnivanja tvrtke, dobili smo sve što je bilo potrebno za obavljanje posla – automobile, uniforme, čak nam je i knjigovodstvena agencija preporučena. Velika je stvar izaći tako partnerima u susret. Mi smo im to onda, uz naš rad, malo po malo vraćali – objašnjava Calligaris.

Najveće bogatstvo, međutim, bio je sam dispečerski sustav – softversko rješenje Taxi Navigator te podrška call-centra putem kojeg mušterije naručuju vožnje. – S ovakvim sustavom, nama je, u biti, posao uvijek ponuđen – mi ne moramo tražit vožnje, sve vam iz centrale, kroz softverski sustav, stiže na telefon. Ako sustav prepozna da smo blizu naznačene adrese i ako smo slobodni, automatski nam šalje vožnju. Jednim klikom potvrdim vožnju, putnik dobije poruku da dolazim po njega, pozovem ga, on iziđe i odemo gdje treba. Ako vi sve vrijeme slušate sustav, može vam se lako dogodit da nemate vremena ni za predah, ni za ručak. S druge strane, to znači da nemate ni „praznih kilometara“ – slikovito predočava koliko je sustav učinkovit te da se za promet ne moraju brinuti.

Voze gdje god ih putnik pozove. Pokrivaju, najčešće, područje oko grada Rijeke, ali i mnogo šire, te neretko dobivaju vožnje za otok Krk, katkada i za Trst. – Po meni, sustav takav kakav je, funkcionira perfektno! Taxi Cammeo je, jednostavno, postao brand, nešto poput Coca-Cole, Cedevite ili McDonald’sa. Ljudi nas prepoznaju, lako pamte broj našeg telefona, a znaju i što mogu dobiti – povoljne cijene i uvijek istu razinu usluge – ističe Calligaris.

Pod Taxi Cammeo brandom, ali kao samostalni taksi-prijevoznik, radi već godinu i pol dana. Za sada u svojoj floti ima dva automobila i zapošljava trojicu vozača. Iako radi za sebe, potpora tvrtke i centrale i dalje je ista.
– U ovom trenutku, mi samo plaćamo mjesečnu franšiznu naknadu, a za to dobivamo maltene sve – rezervne dijelove, zamjensko vozilo, gume, servis, osiguranje... U biti, ja moram auto samo tankat i, normalno, imati normalne vozače koji mi neće uništit auto i koji će radit kako treba – napomnje Calligaris, ne bez osmijeha.

Na dobar imidž branda, vjeruje, utječe i to što su svi vozači Taxi Cammea uniformirani. To je, zapravo, i jedan od zahtjeva franšiznog sustava. Bez obzira jesu li zaposlenici ili primatelji franšize, vozači moraju biti u bijelim košuljama, s crnom kravatom, u crnim hlačama. – Usto, uredni i obrijani. Mogu reći da to ostavlja dojam kod putnika! Možda je kao vojska, ali tako treba – kaže on.

Centrala, kako potvrđuje, ponekad provodi sitne, nenajvljene kontrole, ali i sami primatelji franšize, među sobom, znaju jedan drugome reći što nije u redu i što bi trebali popraviti. – To je u interesu svih. Tako se, u biti, održavaju standardi i gradi dobar imidž – napominje.

Svako uvođenje novina, priča dalje Calligaris, praćeno je i odgovarajućom edukacijom. – Odmah nas pozivaju iz centrale, upoznaju nas s novinama. I ne samo vezano za unapređenje sustava, već i kad su novi aranžmani u pitanju. Recimo, u Rijeci i Zagrebu će se ove godine od srpnja održati Europske studentske igre. Tvrtka je potpisala ugovor kojim je postala njihov službeni prijevoznik. Tako će svih 5.000 učenika koji budu došli u Rijeku na raspolaganju imati Taxi Cammeo kao službeno taksi-vozilo – objašnjava sve prednosti sustava.

Za svoj groš

Kad se osvrne na prethodnih pet godina, Calligaris kaže da sada, kao poduzetnik, može računati na mnogo veću zaradu te uživati u fleksibilnosti koju mu je omogućila pozicija vlasnika tvrtke. – Radim za sebe i normalno da ja sam sebi posložim dan. Normalno je i da želim zaradit što više novca, a najbitnije je da nisam ovisan o plaći koja dolazi nekog određenog datuma u mjesecu. Važno je da uvijek imam novčića u svom novčaniku. Sustav je, opet, jako dobro posložen, on, jednostavno, odlično funkcionira – ponovno naglašava.

Unutar svoje firme, Calligaris je, pak, uveo par svojih pravila, koja za sada daju dobre rezultate. Ona, kako kaže, značajno utječu na učinkovitost zaposlenika. – Mislim da su kod mene vozači jako zadovoljni. Pogotovo što imam neke sustave nagrađivanja. To znači da dobivaju određeni postotak do jedne cifre koju naprave, odnosno, drugi postotak ako prijeđu taj limit. Uglavnom, po meni, najbolje funkcionira to što ih nagrađujem poslije svake dobre smjene. Tako se i više trude, jer znaju da će na kraju dobit nagradu. U toj priči je najbitnije što vas tako i ne kradu! Moji vozači znaju da nagrada koju dobiju na kraju dana može biti i dva puta veća od onoga što bi „sakrili“. Matematika je u ovom slučaju vrlo prosta – priča Calligaris, i ovoga puta uz osmijeh.

S druge strane, zadovoljan je svojim vozačima. Uostalom, sam ih bira, a znači mu ako njegov izbor „odobre“ i stalne mušterije, do čijih mu je mišljenja osobito stalo. – Općenito, prilagođavamo se jedni drugima. Imam vozača koji, recimo, ne voli raditi po danu – ne voli gužvu, ne voli ić po bolnicama, on voli slobodnu cestu i stoga radi po noći, i pravi vrhunske promete. Svi zadovoljni. S druge strane, ja nemam problema vozačima dati akontaciju, platit im odmah kaznu ako načine prekršaj, dati im dva tjedna odmora tijekom sezone... Moji vozači vole svoj posao, a svi dobro funkcioniramo – ističe Calligaris.

Izazova u poslu dugo se nije mogao sjetiti. Čak ni konkurenciju ne vidi kao „otežavajuću okolnost“ – prema cijeni i kvaliteti usluge, kaže, daleko su ispred drugih. – Netko će reći da je teško radit s putnicima po noći, ali takvih je incidenata, u biti, jako malo – primjećuje i dodaje da to najviše ovisi o vozaču. – Ako je vozač arogantan, prgav i ako mu takva mušterija uđe u taksi, onda može biti problema, ali ako je vozač tolerantan i sve baci na šalu, onda nema opasnosti. U pet godina što radim ovdje, samo mi je jednom putnik pobjegao, nije htio platiti – prisjeća se, ali nema gorčine. Ovaj mu je posao, s druge strane, donio nebrojeno lijepih trenutaka – upoznao je, kako kaže, mnogo dobrih i danas dragih ljudi. To je, sigurno, i jedan od razloga zašto ima jako puno putnika koji se vraćaju i sa kojima je razvio blizak odnos. – Znate sve o njima, oni znaju sve o vama. Kad uđu u auto, vi ne morati ni pitat kamo idu – kaže s puno ponosa.

U času kad se ovaj razgovor bližio kraju, pridružio nam se i Goran Pavlek, još jedan od primatelja Taxi Cammeo franšize iz Rijeke. – Ovo je čovjek koji me je naučio poslu! – kaže Loris Calligaris i naglašava da bi nam Pavlek na sva prethodna pitanja, sigurno odgovorio isto. Pavlek to i sam ubrzo potvrđuje. – U franšizi radim od 7. mjeseca prošle godine. Najveća prednost ovog posla je što ne morate razbijati glavu, sve više-manje ide preko centrale. Čitav sustav je napravljen baš kako treba i vi, u biti, radite jedan normalan, uhodan posao. Naravno, trebate dosta sebe uložiti u to, ali ako radite korektno i pošteno, onda će vam nešto i ostati – jedna normalna, lepa plaća – kaže Pavlek u najkraćem.

– Lijepo je i to što ovo nije poput posla u uredu. Istina, možda i ovdje ima rutine, ali je dinamično – dodaje na kraju Calligaris. – Uvijek isto, a uvijek različito – kažu obojica, gotovo u glas.