Bez želje, nema uspjeha

Subway u zagrebačkom Arena Centru radi već pet mjeseci. Kako teče poslovanje, jeste li zadovoljni postignutim?

Sva naša očekivanja su ispunjena. Određeni početni operativni problemi su prevaziđeni i mogu reći da sada sve funkcionira, i po pitanju logistike i po pitanju usluge. Iako smo tijekom ljeta zabilježili manji pad prodaje, bilo je to sasvim očekivano, zbog odmora i tipičnog „odljeva“ ljudi iz grada. Prava sezona za nas tek počinje i očekujemo rast prodaje do kraja godine.

Iako je glavna vijest bila da je Subway ponovno otvoren, u početku su vas često pitali zašto se lanac prije osam godina povukao iz Hrvatske. Da li se u međuvremenu to promijenilo?

Da, sada nam više ne postavljaju to pitanje, već nas isključivo pitaju kada ćemo otvoriti novi restoran!

Ima li, dakle, novosti po tom pitanju? Možemo li uskoro očekivati nova otvorenja?

Osobno, već sutra bih mogao otvoriti dva restorana, ali je glavni problem – nedostatak lokacija. Naći odgovarajuću lokaciju za restoran u samom gradu je komplicirano i za sada nam to najviše usporava razvoj.

Kada je već riječ o lokacijama, postoje li neki specifični zahtjevi?

Po pitanju infrastrukture, naše potrebe, zapravo, nisu velike – tražimo prostor od 40 do 100m2, s priključkom za vodu, struju, običnim otpadom... Subway ima i vrlo fleksibilna arhitektonska rješenja te bismo se vrlo lako mogli prilagoditi svakom prostoru.

Trenutačno smo zainteresirani za lokacije u Zagrebu, i to u Starom Gradu, Pothodniku kod Glavnog kolodvora, Slavonskoj aveniji, Savskoj cesti, okolici nogometnog stadiona, Ekonomskog fakulteta, Dubravi... Interesantne su nam i lokacije u centralnim zonama ili shopping centrima u gradovima poput Rijeke, Splita, Pule, Zadra, Šibenika, Varaždina, Slavonskog Broda, Karlovca, Osijeka, Dubrovnika. Napominjem da lokacije za Subway mogu biti i netradicionalne – u obzir dolaze i benzinske postaje, hoteli, kolodvori, nacionalni parkovi, trajekti, lokacije uz autoput, granični prijelazi... Za sve je, ipak, najbitnije da nudimo dugoročni najam, od osam do deset godina, s napomjenom da dovodimo svjetski brand koji će sigurno podići vrijednost nekretnini.

Za širenje mreže potrebni su vam i – novi franšizni partneri. Kako se razvija ta suradnja, ima li zainteresiranih za Subway franšizu i tko su ljudi koji se najčešće javljaju?

Mnogo nam se ljudi do sada javilo, međutim, našli smo tek par kandidata koji odgovaraju našim standardima. Uglavnom, radi se o ljudima koji dolaze iz različitih branši i s različitim poslovnim iskustvom, ali su to najčešće poslodavci ili srednji menadžment – znači, zaposleni ljudi koji žele pokrenuti i vlastiti biznis. Javljaju nam se i studenti i, općenito, mladi ljudi koji imaju i motivaciju i jaku želju, ali – nemaju kapital.

Foto: Subway Hrvatska

Što je, onda, potrebno da bi zainteresirani stekli status „idealnog kandidata“?

Najvažnije je da budu proaktivni. Nije dobro ako ih nakon inicijalnog kontakta i sastanka moramo „vući za rukav“, zvati i pitati što misle i što su odlučili. Ako žele postati dio Subway obitelji, mi moramo vidjeti da oni imaju volju, imaju želju raditi ovaj posao. Događa se da nam se ljudi jave, kažu da su zainteresirani, ali odustanu čim dođe do toga da moraju popuniti jednostavan obrazac s općim podacima. Za što su, onda, bili zainteresirani?

Primjetili smo, također, da ljudi generalno ne shvaćaju što znači raditi u sustavu franšizinga. Primjera radi, proveli smo nedavno jednu malu kampanju na Facebooku s reklamom „Postanite Subway franšizer“ – i dobili smo 100 upita! Međutim, 20 ljudi je mislilo da tražimo menadžera za restoran, 20 ljudi je shvatilo da franšizu dobivaju besplatno... Nisu bili svjesni da kupovina franšize podrazumijeva da razvijaš vlastiti posao, da radiš za svoj račun, ali po standardima i pod okriljem velikog i razvijenog sustava. Po tom pitanju još uvijek nedostaje edukacije.

Jesu li i financije problem?

U principu, financije su možda i najmanji problem. Kandidati ne trebaju imati 100% kapitala, dovoljno je da osiguraju 40-50% kapitala, jer na temelju toga mogu dobiti kredit od banke. Također, ako već imaju razvijen biznis, i to može biti garancija za bankarski kredit. Za žene poduzetnice, na primjer, u Hrvatskoj je sada dostupan niz programa iz fondova Europske unije iz kojih mogu dobiti sredstva s vrlo niskom kamatom, što može poslužiti kao početni kapital. Međutim, najbitnija je motivacija! Ako imaju želje, doći će i do financija. Ako od početka ne uđu ozbiljno u ovaj posao, ako ne počnu marljivo raditi na biznis planovima, onda će sve ostalo biti prepreka.

Foto: Subway

Što su prednosti za onoga tko uđe u Subway „franšiznu obitelj“?

Osim što dobiva priliku raditi pod svjetski poznatim brandom, koji posluje više od 60 godina i koji se dokazao u više od 110 zemalja, primatelj franšize dobiva sve potrebne poslovne strategije, razrađen i siguran lanac nabave, razvoj novih proizvoda, novih okusa. Usto, i marketinšku podršku, sve operativne priručnike, knjigu standarda. Primatelj ne treba izmišljati dizajn, kontaktirati arhitekte, najmiti radnike. Subway već ima gotova rješenja. U najkraćem, primatelj dobiva sve „na tanjuru“, tako da se on samo treba brinuti o svojim zaposlenicima i poslovanju svog restorana.

S druge strane, da bi postao primatelji Subway franšize, nikakvo iskustvo iz ugostiteljstva nije mu potrebno – samo mora biti proaktivan. Partner će svakako proći obuku, jer je to obvezan korak u ovom procesu. Obuka se organizira u točno određenim restoranima u Velikoj Britaniji, SAD ili Njemačkoj, a primatelj bira zemlju ovisno na kom jeziku želi slušati obuku. Ali, čak i prije i poslije toga, primatelj može, ako želi, raditi u Subwayu kod nas! Svakako je bolje da vidi kako se i što radi, što se očekuje, što mora postići. Uostalom, dobro je i da vidi da li je ovo biznis za njega. A mi ćemo uvijek biti podrška – kad god nije siguran, uvijek nas može pozvati i pitati za savjet.

Radili ste za Subway u Slovačkoj, sada ste u Hrvatskoj. Možete li usporediti iskustva s ova dva tržišta?

U principu, nema neke velike razlike. Kombinacije sendviča koji se prodaju su više-manje iste, ali ono što sam primjetio je da su kupci u Hrvatskoj mnogo brže došli do toga da žele probati nestandardne okuse. U Hrvatskoj, rekao bih, više vole eksperimentirati. U početku smo očekivali da će željeti samo oprobane, klasične okuse – šunka, salama – međutim, vrlo su brzo htjeli probati naše top proizvode te nešto egzotičnije okuse – teriyaki, barbecue, rebarca... Svakako nešto što ne prave doma ili ne mogu jesti svaki dan. Zanimljiv podatak je i to da 30% od svih sendviča koje prodamo jesu teriyaki sendviči, a 50% su veliki sendviči – footlong.