Bez muke nema nauke

– Zahvaljujući BON BON-u stala sam na svoje noge – kaže Petra Kovandová, vlasnica tvrtke Kovandovi iz Tabora u Češkoj, u kojoj se, pod brandom BON BON, od 2004. ručno prave praline i poslastice od čokolade i marcipana. Ako je u privatno poduzetništvo, kako kaže, ušla jer se željela osamostaliti, slatkiše je počela praviti iz "čiste ljubavi prema čokoladi". Kovandová se, međutim, nije zadržala samo na proizvodnji – 2008. otvorila je i prvu čokolateriju, da bi danas u Češkoj pod imenom BON BON imala mrežu od 20 prodavaonica – od toga, devet je u vlasništvu tvrtke, ostalih 11 u rukama primatelja franšize. U Taboru je 2012. otvorila i Muzej marcipana i čokolade, a franšizu prenijela i na susjedno tržište – u ovom trenutku u Slovačkoj posluje pet BON BON čokolaterija.

Foto: Čokolaterija BON BON

Uspjeh koji je postigla na matičnom tržištu nije joj jamčio da će uvijek i jednako dobro poslovati izvan granica Češke. Jedno je vrijeme franšiza poslovala u Bugarskoj, no, ta je podružnica nedavno zatvorena. Još prije dvije godine Petra Kovandová najavljivala je mogućnost ulaska i na tržište Hrvatske. Planovi su, izgleda, pomjereni u budućnost. Da nije jednostavno osvojiti strano tržište, uvjerila se i na posljednjem primjeru – prošle je godine, naime, otvorila prodajno mjesto u Beču – da bi ga vrlo brzo i zatvorila. Što se dogodilo?

– Otvaranje BON BON-a u Beču bilo je, moram priznati, ostvarenje sna. Međutim, od samog sam početka znala da neće biti lako – zato smo i odlučili prvo testirati koncept – zakupili smo štand unutar trgovačkog centra na šest mjeseci, s idejom da tek poslije tog razdoblja razmislimo što bismo dalje. Međutim, uložili smo mnogo novca u postavljanje samog štanda, jer su i zahtjevi trgovačkog centra bili izuzetno strogi. Vrlo su nam precizno kazali kako bi štand trebao izgledati, od kojeg bi materijala morao biti napravljen te kakav bi namještaj trebali kupiti. A to nije bilo jeftino. Drugi su "problem" bili zaposlenici, i svatko tko je poslovao u Beču zna da su prava radnika jako zaštićena, odnosno, da radna snaga nije jeftina – objašnjava Kovandová.

Foto: Petra Kovandová 

Kada je shvatila da podružnica u Beču ostvaruje prihod koliko i štand u jednom omanjem češkom trgovačkom centru, odlučila je "spakirati kufere i napustiti Beč". – Ne mislim da za naš neuspjeh treba kriviti samo uvjete u Beču. Svjesna sam da smo i sami napravili mnogo pogrešaka. Jedna od njih je i što smo smatrali da je posao bilo moguće voditi iz Češke – iskrena je Kovandová. Međutim, ovo je iskustvo nije obeshrabrilo i stoga nije odustala od poslovanja u Austriji. Pokazalo se da, kako kaže, "nema sreće bez pripreme". – Sada imamo prodajno mjesto u Innsbrucku. Ne radi se o klasičnom dućanu ili štandu u trgovačkom centru, već smo pronašli primatelja franšize koji u okviru svog kioska u jednom hotelu u Innsbrucku nudi i naše proizvode –kaže Kovandová.

Za druga tržišta u inozemstvu, nema konkretne planove. Zna da u Češkoj želi otvoriti bar još deset čokolaterija, te da na tržištu Slovačke postoji potencijal za još 15 BON BON podružnica. Kovandová je, međutim, oprezna i kaže da oni koji su zainteresirani za pokretanje franšize trebaju biti svjesni da ova vrsta trgovine spada u male, sezonske poslove. – Prodaja raste zimi i opada tijekom ljeta. Primatelji franšize stoga moraju biti spremni za to i moraju biti "mudri gospodari" svog biznisa. Budući da smo i sami toga svjesni, dopuštamo im da dodatno zarade tako što će prodavati i druge proizvode, poput vina, kave ili čaja. Naravno, pod uvjetom da sve ostalo bude iz BON BON asortimana – kaže Kovandová.

Izvor: Franchising.cz