Štedjeti kroz franšizu

Prije deset godina u Hrvatskoj pojavila se prva potrošačka kartica koja, za razliku od dotadašnje prakse, nije bila kreditna - već štedna. U uporabu je ušla pod imenom Modus Privilegium, od 2010. je poznata kao Modus International. Ivica Marić, idejni tvorac i direktor tvrtke Modus International, vodio se, naime, krilaticom da ljudi ne bi trebali novcem - koji nemaju - kupovati stvari koje im ne trebaju. Osim toga, u kriznim godinama koje su uslijedile, štednja je postala i preka potreba.

Potrošači koji bi kupili Modus International karticu, dobijali su priliku da u velikom broju trgovina i uslužnih objekata svakodnevno ostvaruju popuste. Kao rezultat neznatnog ulaganja u kupovinu kartice, pojedini korisnici su, zauzvrat, uspijevali uštedjeti i do 6.000 kuna za godinu dana.

Kako objašnjava Marić, bez obzira da li kupuje kruh, mlijeko ili lijekove, ide kod frizera ili pere automobil, vlasnik Modus International kartice može dobiti popust od 5 pa do 40 posto. - Trenutno, u Hrvatskoj postoji čak 3.500 prodajnih mjesta na kojima se može ostvariti popust, a koliko će popust biti visok najviše ovisi o marži, to jest, od toga koliko je trgovac spreman odreći se dijela svoje marže da bi došao do stalnog kupca - kaže Marić, objašnjavajući zašto ovakvi programi podjednako koriste i kupcima i trgovcima.

Međutim, jedini pravi motiv koji stoji u pozadini projekta temelji se na Marićevoj želji da promijeni dotadašnje poimanje loyalty programa. - Htio smo napraviti nešto drugačije, konkretnije, nešto - za kupca. Ono što sam na prvi pogled mogao primijetiti, svi postojeći loyality programi su bili napravljeni na principu skupljanja bodova. Kupac, dugoročno, od toga nema nikakve koristi. Zato sam i poželio napraviti sustav po kome bi se popust ostvarivao odmah i na licu mjesta. I to smo uspjeli. Napravili smo jedan horizontalni loyality, što znači da jednom karticom možete kupovati i ostvarivati popuste u najrazličitijim trgovinama - objašnjava Marić.

Poslovni model su ubrzo počeli širiti i kroz franšizu. Danas imaju šest franšiznih podružnica koje pokrivaju teritorije Zagrebačke, Šibensko-kninske, Istarske, Krapinsko-zagorske, Karlovačke i Ličko-senjske županije. Izvan tržišta Hrvatske, Modus International franšizu razvija i u Sloveniji.

- Budući da ne možete sa ovom vrstom posla biti na više mjesta odjednom, onda je bilo logično da omogućimo nekome tko je bez posla i tko ima motiv da za najmanje moguće ulaganje - dobije najviše - objašnjava Marić kako su došli na ideju davati franšizu. - Naši franšizeri dobivaju sav potreban alat i znanje koje će im omogućiti odmah početi raditi i - zarađivati - dodaje Marić.

Svojim primateljima franšize su, kako kaže, po jednom pitanju posebno izašli u susret. Sustav naplate licence, naime, nešto je drugačiji i povoljniji u odnosu na druge sustave koji daju franšizu. Za razliku od striktnih i prilično visokih iznosa, Modus International je napravio sustav naplate ulazne naknade prema broju stanovnika na teritoriji koju pokriva franšizna podružnica. - Recimo, na 10.000 stanovnika, ulazna naknada iznosi 1.000 kuna, što znači oko 150 eura. Odnosno, ako imate županiju sa 200.000 stanovnika, vi ćete platiti 20.000 kuna, ili oko 3.000 eura - kaže Marić. Takođe, dodaje da nisu zahtjevni ni po pitanju poslovnog prostora, što znači da ne zahtijevaju da franšizni podružnice imaju unificiran, niti poseban izgled.

Kada kupi franšizu i plati ulaznu naknadu, primatelj franšize dobiva kompletnu obuku. - Svi, međutim, moramo raditi isto. Dakle, moramo iste uvjete pružati na svim područjima, i u Hrvatskoj i šire - ističe Marić. Primarni posao primatelja franšize je širiti mrežu prodajnih mjesta na kojima će se ostvarivati ​​popusti. Primatelj franšize zadržava 70 posto ostvarenog mjesečnog prihoda, dok ostalih 30 posto ide franšizodavcu, kao vid redovite franšizne naknade. S druge strane, sva nabava materijala, dostava kartica i marketing dio je kompletne podrške koju jamči davatelj franšize.

Marić kaže da nisu imali nikakav problem razviti mrežu i pronaći adekvatne franšizne partnere. U najvećem broju slučajeva, zainteresirani su se javljali njima. - Iz osobnog iskustva mogu reći da su ljudi koji su se nama javili - znali što je to franšizing. Pretpostavljam da ih je i ova kriza naučila. Da biste pokrenuli vlastiti biznis, bilo koji, znate koliko trebate raditi, koliko novaca trebate uložiti, a opet nemate nikakve garancije da će posao uspjeti. U franšizi, već imate uhodan, utaban sustav - znate kako sustav radi, da je isproban u svim mogućim situacijama... Ljudi samo trebaju uložiti sebe i svoj ​​trud - kaže Marić.

Svjesni su, međutim, da je svaki početak težak. Ono što mogu jamčiti svojim primateljima franšize jeste maksimalna pomoć dok se sustav ne pokrene i ne razvije. Kako kaže, za "uhodavanje" koncepta u Sloveniji trebalo im je čak šest mjeseci. - Međutim, ljudi reagiraju dobro, jer shvaćaju da je franšiza jednostavniji način da, s minimalnim sredstvima, osigurate sebi budućnost i zaposlite ljude - potvrđuje Marić.

No, kako kaže, postoji još jedna okolnost koju ne želi kriti od ljudi koji požele ući u ovaj posao. Stalan i svakodnevni kontakt s potencijalnim partnerima - trgovcima koji bi davali popust na Modus International karticu - nerazumijevanje na koje nailazi i negativni odgovori - spadaju u najteži dio ovog posla. - Ovo što mi radimo je užasno teško. Da je to lagano, svi bi to radili. No, napominjem, nije jednostavno, ali ljepota cijele priče i jest u tome što nije jednostavno - iskren je Marić.

Iduće godine planiraju ući i na tržište Srbije. Iako zna da neće biti lako na novom tržištu krenuti od nule, Marić kaže da za Srbiju pripremaju nešto konkretnija rješenja. - Istina, pokušali smo još 2005/2006. godine. Ali, u to vrijeme, bio je prerano, ne samo za Srbiju - moglo bi se reći da je bilo prerano i za Hrvatsku. Sada već razmišljamo drugačije i tražimo adekvatnog partnera - zaključuje Marić.